Poznati PR stručnjak Thomas Bauer osvrnuo se na zabranu Thompsona i uputio dobronamjerni savjet zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću.
U tekstu pisanom iz osobnog iskustva, bez ideoloških floskula i s jasnim razumijevanjem mentaliteta ulice, tribine i svlačionice, Bauer upozorava na pogrešan refleks zabrana i podsjeća na povijesne lekcije koje Zagreb – i Hrvatska – već jednom skupo naučili.
„Dragi Senf, ovo ti pišem fakat dobronamjerno“, započinje Bauer, a nastavak njegova teksta je ozbiljno upozorenje svima koji misle da se emocije, sjećanja i simboli mogu zabraniti – a da posljedice neće doći na naplatu.
Njegovu objavu donosimo u nastavku:
Dragi Senf, ovo ti pišem doista dobronamjerno.
Vidim da ne razumiješ efekt opruge koji stvaraš zabranama. Dobro me poslušaj jer si rekao da si 90-ih i sam bio BBB i išao na jug – dakle, svjedok si tog vremena.
Kad je Tuđman u predvečerje rata ukinuo ime Dinamo, to je bilo važno pitanje za nas 500. Krajem 90-ih, čovjeka su tek pokopali, a ime su nam vratili. Valentinovo 2000. danas se obilježava kao dinamovski praznik. Jer je od nas 500 na početku to postalo prvorazredno političko pitanje, važno gotovo svakom u Hrvatskoj.
Franjo i njegovi bili su djelomično u pravu – Dinamo je doista ime nametnuto u komunizmu i popularno u bivšem sovjetskom lageru: Minsk, Moskva, Tbilisi, Bukurešt, Pančevo… No tijekom teških godina komunizma i Brozove diktature, Dinamo – barem naš zagrebački – postao je nešto više od imena koje su 1945. nametnuli komunisti. Postao je simbol hrvatstva.
Sporno je bilo i to što se odluka o nogometu donosila u političarskim salonima i potom nametala nama na tribinama. Zvuči li ti to poznato?
Bojna Čavoglave također je simbol hrvatstva, ali i nešto više od toga. Nastala je u vrlo teškim vremenima i odmah postala hit. Pjevali su je čak i Sarajlije koje su 1992. bile vrlo daleko od bilo kakvog ustaštva. Sjeti se – protiv JNA i četnika prosvjedovali su i s Titovim slikama. Jer Čavoglave su imale onu snažnu, gotovo nepobjedivu energiju otpora nadmoćnijem i naoružanijem neprijatelju.
Od Domovinskog rata pa do danas – na tisućama svadbi, rođendana, dočeka, utakmica, kirvaja, proštenja, sajmova i fešti – Čavoglave se pjevaju i vole. Sasvim je logično da i sportaši, osobito u momčadskim sportovima, vole slaviti ili se u svlačionici bodriti uz Thompsona. Neće valjda slušati Plavu travu zaborava, Tajči ili Magazin?
I da se, ne daj Bože, sutra ponovno zarati, u rovovima bi se pjevao i slušao Thompson.
Vratimo se Dinamu i borbi za povratak imena. Tu bitku nas je na početku dobilo 500, a ti si već na startu imao koncert s 500.000 ljudi. Svi oni zasigurno ne misle da su Čavoglave fašistička pjesma koju treba zabraniti, jednako kao što mi BBB nismo doživljavali Dinamo kao komunističko ime.
Drugim riječima, tvoja je oporba znatno brojnija nego Franjina. A i on je tu bitku s vremenom počeo gubiti. Iza sebe je imao cijeli državni aparat, koji je u ratnim godinama bio iznimno snažan. Plus, nemoj se ljutiti, ali Franjo je bio ozbiljnija politička faca od tebe.
Bez obzira na pravo, Ustav, nomotehniku i politička prepucavanja između tebe i Plenkovića, jučer ti se u svega nekoliko sati napunio Trg. Izvuci iz toga neke pouke. Pokušaj sagledati kamo sve to može otići za godinu, dvije ili pet…
Nemoj mi zamjeriti – ovo je iskren, prijateljski savjet. napisao je Bauer.
