U nastavku prenosimo zaključak tumačenja dr.sc. Jadranke Polović o temi je li Vlada RH može proglasiti obvezno cijepljenje?
Dobrovoljni i informirani pristanak onih koji sudjeluju u eksperimentu je nužni preduvjet provedbi bilo kakvog testiranja. Eksperiment bi se trebao temeljiti na rezultatima pokusa na životinjama, saznanima o prirodnoj povijesti bolesti te biti proveden kako bi se nepotrebno izbjegle sve fizičke i duševne patnje i ozljede. Tijekom eksperimenta, odgovorni znanstvenik mora biti spreman prekinuti eksperiment u bilo kojoj fazi, ako ima vjerodostojan razlog za vjerovanjeda bi nastavak eksperimenta vjerojatno doveo do ozljede, invalidnosti ili smrti eksperimentalnog subjekta.
Dakle, sadašnja cjepiva još su u eksperimentalnoj/pokusnoj fazi, njihovi mogući štetni učinci nisu dovoljno sagledani (a ima vrlo ozbiljnih), stoga se nametanje takvih cjepiva kao obveznih, može smatrati oblikom prisilnog podvrgavanja građana liječničkim ili znanstvenim pokusima, što je izričito zabranjeno u članku 23. Ustava, spomenutom Nunberg kodeksu, brojnim međunarodnim rezolucijama i zakonima.
U Rezoluciji 2361(2021) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe navodi se da su države članice dužne informirati građane o tome da cijepljenje nije obvezno te osigurati da nitko ne bude pod političkim, socijalnim ili drugim pritiskom cijepljenja ukoliko se ne želi cijepiti kao i da nitko ne bude diskriminiran zato što nije cijepljen (7.3.1. i 7.3.2. Rezolucije). Sve propagandne kampanje vlade trenutno su u suprotnosti s navedenim dokumentima, navodi autorica na geopolitikanews.hr, gdje možete pročitati cijeli članak.
Drugo, vladi skloni pravnici naglašavaju da se prema čl. 16.1. Ustava Republike Hrvatske „slobode i prava mogu ograničiti zakonom kako bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje“, što je u načelu točno, međutim, „svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ (čl.16.2.). Uz to Ustav propisuje i da se slobode i prava mogu ograničiti samo organskim zakonom koji se donosi većinom glasova svih zastupnika (čl. 83.2.), dakle u Hrvatskom Saboru.
U navedenom kontekstu pitanje razmjernosti krize otvara mnoga pitanja – manipulacije statistikom zaraženih (nepouzdanost PCR potvrdila je i sama WHO, ali vlade nastavljaju s velikim brojem ciklusa…), statistikom umrlih (cijepljeni / necijepljeni / sa ili od covida / nepostojanje statistike nuspojava cjepiva).
Stoga je moguće zaključiti da s osloncem na koncept sekuritizacije javnog zdravlja, europske vlade (sada i Hrvatska) nepovratno klize prema totalitarizmu ili novom obliku političkog sustava 21. stoljeća – autoritarnoj digitalnoj diktaturi po uzoru na Kinu.
U tom kontekstu biopolitika postaje sredstvo organizirane moći i totalitarnog nadzora političkih i korporativnih elita u upravljanju svim aspektima društvenog života zbog čega izazov političkog upravljanja već sada postaje jedan od najvećih s kojim se suočavamo.
Nova post – COVID (totalitarna) realnost ili tehnofeudalizam (J. Varoufakis) temelji se na privatiziranom globalnom upravljanju u kojem je politička moć u potpunosti u rukama novih globalnih aktera – pojedinaca, neformalnih skupina, korporacija i međunarodnih organizacija.
O autorici:
