Jedina pravda na svijetu je smrt. Umiru svi: bogati siromašni, prosjaci sinovi bogataša, beskućnici svi. U smrti nema nejednakih: oči svi sklope neki voljom Božjom, neki svojom. A u ispraćaju? Jesmo li svi jednaki u ispraćaju s ovog svijeta?
Posljednji ispraćaj pokojnika, veliko je nešto: ono posljednje što se daje svakome: i tu ima razlike. Smrt ne pravi razliku, živi je prave: netko ide samo s križem, a netko u grobnicu koju je bogatstvom stekao. U tu grobnicu ne nosi ništa: ništa od ovozemaljskih dobara. Sve ostaje, na mjestu gdje je ostavio prije no što je umro. Novcem se smrt ne može zaustaviti: nije moguće.
Jučer se na posljednjem ispraćaju Mislava Bage, koji je umro pomalo kontraverznom smrću, o kojoj se ne govori, okupila elita društvenopolitičkog života Hrvatske: bivša predsjednica, prva dama, čak i sam premijer veliki Andrej Plenković koji je došao odati posljednju počast preminulom novinaru. Sve njihove političke karijere, Bago je obilježio. Svi su s njim razgovarali, o svima je govorio. Političke analize, praćenje predizbornih kampanja, izbornih noći, sve je to bila njegova domena. I svi su osjećali potrebu odati mu počast. Bravo! Ljudski, veliko!
Crvenkapa, borac, branitelj, pronađen ekshumiran, ubijen od agresorske ruke, takvu počast nije dobio. Iako zaslužan poput mnogih za neovisnost i teritorijalni integritet Hrvatske, nije imao tu čast, da se od njega oprosti “krema”.
Za njim, suzu nije pustila ni Tereza Kesovija, ni Josipa Lisac, ni bivša predsjednica republike.
Osuđeni Tomislav Merčep, svoj je posljednji ispraćaj imao bez vojnih počasti: Merčep je bio neprijatelj, bio je ”ratni zločinac”! Fantastična sintagma za preminulog heroja. Osuđenik, zatvorenik, nije zavrijedio čak ni vojnu počast, posljednji put: posljednje hvala heroju. A da Merčepa kojim slučajem nije bilo? Bi li se ova ista društvenopolitička krema prenemagala jučer na Zagrebačkom krematoriju? Teško!
No, on je obilježen: montiranim procesom koji je trebao zadovoljiti ambicije orijunaških sinova, velikosrpskih ideologa vladara iz sjene, oblaćen bolestan, izmučen: tako je otišao, tako počiva, u Hrvatskoj svetoj zemlji, za koju se borio. Ne, nije! Pa to je ratni zločinac, to je monstruozna karikatura, naspram veličanstvenog Mile Bakića, kome bi se da kojim slučajem umre, vjerojatno klanjali na svim trgovima, kao što ste se klanjali Balaševiću.
Balaševićeve pjesme, kokodakali su svi: 5 dana, plačući, grcajući u suzama, bolno jecajući po trgovima: šteta što nitko tada nije imao hrabrosti napisati koji bećarac nasred Ilice u Zagrebu, ili nasred Vukovara, grcajući u suzama, pišući ćirilicu naravno.
Što je zajedničko Merčepu, Bagi, Matijaniću Balaševiću? Jedino smrt! Drugo, prije ni nakon nje, sasvim je različito.
Bago navodno u paklu droge, Matijanić heroj posthumno u svim medijima, Balašević veliki pjevač, koji je slavljen nakon smrti, čak je predlagano da dobiju ulicu i trg, dobro da nisu predložili da dobije i grad: zašto ne!
Balaševićgrad, Đolegrad, Đorđevgrad ili ovako nešto: bilo bi savršeno za provođenje nacionalne zadaće, provođenje nacionalnog jedinstva, tolerancije i sveg ostalog što se krije u koalicijskom sporazumu ”orijunaških jugotaložnih” provoditelja tihe agresije.
Ali, Merčep, e, to je druga priča: umro je osuđen, oblaćen, otišao je bez vojnih počasti bez društvenopolitičke kreme, bez poštovanja mnogih: tko je došao na Merčepov ispraćaj? Branitelji, koji su poput njega pregaženi i tu i tamo koji licemjer nadajući se da će ga zabilježiti rijetke kamere!
Za Vidojem Ristićem ”narikala” je njegova velika udovica, koja vjerojatno i sad nariče u bikiniju uz pratnju kamera koje od nje stvaraju ikonu tuge, ikonu ljubavi velike! Bravo!
Obitelji branitelja, koji su počinili suicid, obitelj heroja Crvenkape, obitelj Merčepa, nikad nakon njihovog posljednjeg ispraćaj nije popraćena ni jednim člankom: o tim se obiteljima ne govori: zašto bi se pisalo o obitelji Tomislava Merčepa, kad je po njima njihov otac ratni zločinac?
Hrvatski narode: kakva to pokvarena, licemjerna agenda caruje državom koju su stvarali Merčep i Crvenkapa? Hrvatski narode, zašto dopuštaš? Zašto?
Izvor :FB Nataša Pogačić
