Bošnjaci bi unitarno/građansku, jer je ovo „jedna i jedina njihova prava domovina“. U nedostatku prve Jugoslavije, njena fotokopija. Kliču kako je BiH „i muslimanska, i srpska, i hrvatska“, ali u praksi se ponašaju da je samo njihova. Rado bi oni da su ono što su nekad bili Srbi.
Srbi bi maksimalnu moguću autonomiju. BiH trpe kao nužno zlo u kojem egzistira RS. Ne diraj u entitet, a oni će jest i pit na račun te BiH.
Hrvati ostavljeni kao kusur na stolu BiH, od braće Hrvata. Od potpisane konfederacije ništa! Oni ne trpe BiH, nego je podnose kao povijesnu nužnost. Imaju političke vođe koji pate za bivšom Jugoslavijom, ne kriju svoju jugokomunističku prošlost, samo su je nadogradili. I dandanas svojima više smatraju svoje iz tog doba, nego ovoga danas, ali moraju glumiti da su veliki Hrvati. Katolici, naravno.
Ovo je realnost strukturalnog konflikta BiH o kojem se ne smije javno govoriti iz nekog općeprihvaćenog osjećaja za neku fiktivnu političku korektnost i „mir u kući“. Javni govor o ovome je „udar na državnost“, a realno samo je tabu u cilju održavanja stanja kakvo jeste, jer samo u trenutnom stanju na površinu isplivavaju najgori od nas. I grčevito se bore da tu o(p)stanu.
ZAVNOBIH je komunistički akt, jednopartijskog pokreta. Nije bio ni demokratski, niti pluran, niti donesen na temelju slobodne političke volje naroda. Može se o njemu govoriti kao temelju moderne BiH u institucionalnom smislu, ali nije temelj suvereniteta BiH. Protiv čega se borilo u Domovinskom ratu, ako jeste?!
BiH je podijeljeno društvo sa tri identiteta čija iskrena komunikacija se izbjegava, dapače, tko se usudi započeti na temeljima iskrenosti, iskrenih namjera, biva okarakterizitan fašistom i nacionalistom. BiH može o(p)stati jedino ako prestanemo glumiti i krenemo raditi na zaštiti kolektivnih prava, ali i zaštiti čovjeka. Jasnu podjelu nadležnosti, mehanizme zaštite, ali i deblokade. Pravedno predstavljanje svih naroda, imajući u fokusu čovjeka.
Moramo dekonstruirati mitove, što ne znači negaciju identiteta. Odvojiti povijesni narativ, kolektivnu memoriju i prihvatiti političku realnost. To zahtjeva hladnu deideologizaciju, a ne nove narative koji će nam se nametati.
ZAVNOBiH nije prepreka, nije ni rješenje, nego samo simbol. Stabilnost se ne postiže simbolima. BiH je u krizi zato što tri identiteta žive u tri različite povijesne priče i tri različite vizije budućnosti. Budućnosti o kojoj se ne dopušta razgovarati iskreno i otvoreno.
Zato nas vode najgori od nas! A nama svejedno, samo da nam se negdje uvalit.
