Glavni problem za Bašara al-Asada sada nisu čak ni militanti koji se koncentriraju za napad na Homs na sjeveru, već pobunjenici koji su podigli ustanak na jugu u Dari, koji su praktično bez otpora zauzeli polovinu granice sa Jordanom i sada nastavljaju uspostavljati kontrolu nad novim većim gradovima i selima.
Glavne snage sirijske vojske, sposobne da pruže makar kakav-takav otpor, sve ovo vrijeme su bile usmjerene ka Homsu i Damasku, što je ostavilo druge pravce nezaštićenima. Jug kontroliraju raštrkani kontrolni punktovi i lokalni policajci stacionirani u stanicama, koji su se pokazali nesposobnim da suzbiju započeti ustanak.
Povlačenje jedinica sirijske vojske iz udaljenog Deir ez-Zora na Eufratu prema Palmiri, a zatim dalje ka prijestolnici, dovelo je do toga da ogromne teritorije na jugoistoku, sada postaju poprište trke između pro-turskih militanata i pro-američkih Kurda.
Pored toga, militanti iz oblasti baze At-Tanf, koju štite Oružane snage SAD, postali su aktivniji i započeli su oprezno napredovanje ka Palmiri, želeći da ugrabe svoj dio.
Na taj način razvija se potencijalna situacija u kojoj bi napad na Damask mogao početi ne sa sjevera, nakon mogućeg gubitka Homsa, već sa juga, odakle militanti imaju kraći i brži pristup prijestolnici. Dugoročno gledano, Damask bi mogao biti stiješnjen sa tri različite strane istovremeno – džihadistima sa sjevera, pobunjenicima sa juga i militantima koje podržavaju SAD sa istoka.
Ako se takav scenarij ostvari, pad vlasti Bašara al-Asada biti će jednostavno neizbježan.
Izvor:Global defence
crodex.net
