Desetine godina u vrijeme Jugoslavije Hrvati nisu smjeli niti spominjati niti oplakivati svoje žrtve pogubljene u nemilosrdnom genocidu II. svjetskog rata, koji je počeo 1941. godine srpskim ustankom u Srbu i Drvaru. Pokolji Hrvata (i Muslimana) od strane četnika u NDH bili su golemih razmjera, a partizanski pokolji poprimili su razmjere genocida krajem rata i poslije rata. Partizanske postrojbe napravile su neviđene pokolje, koji može smisliti samo zločinački um, kao bacanje tisuća živih ljudi u Hudu jamu ili zazidavanje živih ljudi u tunelu Slavsko Polje pokraj Vrginmosta.
Potresan video o masakru i ekshumaciji hodočasnika katolika iz vlaka Drvar-Knin:
Srpski ustanak, koji neki vole zvati ‘antifašističkim ustankom’ u Srbu i Drvaru, gotovo potpuno se svodio na ubijanje civila: žene, djece i staraca. Ono što se u Jugoslaviji slavio 27. srpnja kao Dan ustanka naroda Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, u stvarnosti je bio dan zvjerstva, mučenja i pokolja koje su naoružani srpski ustanici počinili nad nevinim civilima hrvatske nacionalnosti, većinom ženama, djecom i starcima.
Cilj ustanika nisu bila vojska NDH, redarstvo ili ustaše, već žene, djeca i starci koji su se išli moliti Bogu i prizivati mir na ljude u vrtlogu Drugog svjetskog rata. Oni su bili krivi samo zato jer su Hrvati i katolici.
Postavlja se pitanje: kako netko može zvati antifašistima ljude kojima je bio cilj ubiti nevine strace, žene i djecu koji putuju na hodočašće?
I još 50 godina to slaviti kao pobjedu nad ‘fašističkim neprijateljima’, uz prijetnje zatvorom i pogubljenjem onima koji bi se uopće usudili postaviti pitanje o tom zločinu.
Izvor:narod.hr
