Podsjećamo na članak povezan sa poslovanjem INA-e u kojem se nedvojbeno navode okolnosti koje upućuju na opravdanu sumnju u krajnje neprimjereno upravljanje INA-om, još iz 2013.g., a u kojem se navode i milijunske provizije nepoznatim posrednicima. Policija i tužiteljstvo u to su vrijeme, navodno, započeli provođenje izvida nad prodajom Bijelih noći, ali do danas bez rezultata. Članak potpisuje Gordan Malić, 5.12.2013. za index.hr, a mi sada, u 2022.g., još uvijek nemamo nikakvih pravosudnih rezultata, dapače, imamo novu i još veću aferu koja bi, isto kao i prethodne, mogla završiti s onom narodnom: “tresla se brda – rodio se miš”.
NAFTNO polje “Bijele noći” kojeg je vlada premijera Ivice Račana 2002. godine prodala ruskom Russnieftu smatrajući da nema perspektivu, u 2012. je proizvelo 1,92 milijuna tona nafte, što je više od prošlogodišnje ukupne proizvodnje Ine i Mola. Prosječna dnevna proizvodnja u na naftnom polju Bijele noći lani je, prema podacima Zapadno-sibirske grupe “Bijele noći” iznosila 5260 tona.
U 2012. godini na nalazištima Bijele noći probušeno je 26 novih bušotina , koje su osigurale dobit od dodatnih 291 tisuću tona.
- Godišnja dobit crpilišta u posljednjih desetak godina iznosi između 400 i 450 milijuna dolara, a
- vrijednost dobiti od nafte koja se proizvela na tom polju od 2002. kada ga je hrvatska vlada prodala, iznosi 4-5 milijardi dolara. To je više od cijele vrijednosti današnje INA-e po najvećoj mogućoj procjeni.
Da podsjetimo, vlada premijera Račana prodala je sibirska naftna nalazišta Bijele noći po cijeni od 74 milijuna dolara koja se, zbog sramotno lošeg ugovora, nije uspjela niti u cijelosti naplatiti, nenaplaćeno je ostalo 16 milijuna dolara.
- Predsjednik uprave INE u to je vrijeme bio Tomislav Dragičević, član HNS-a, a
- predsjednik NO INE koji je doveo do te odluke bio je tadašnji ministar financija Slavko Linić.
Neki mediji u to su vrijeme pisali o sumnjivoj pozadini prodaje Bijelih noći, navodeći sporni četvrti aneks Ugovora o kupnji na temelju kojega je, navodno, nepoznatim posrednicima isplaćena provizija od 2 milijuna dolara, a dio Bijelih noći prebačen na jednu off-shore kompaniju. Policija i tužiteljstvo u to su vrijeme započeli provođenje izvida nad prodajom Bijelih noći, ali do danas bez rezultata.
Velika naftna polja Bijele noći Ina je kupila krajem 1998. u Sibiru, a prodala ih je švicarskoj tvrtki PBS, iza koje je stajao ruski Russnieft, navodi index.hr.
‘Prodajom Bijelih noći INA-i je napravljena veća šteta nego bilo kojom političkom odlukom’
Također, o istom slučaju gošća emisije EnergyPress na N1 televiziji iz 2019.g., inače dobra poznavateljica ruskih energetskih politika, profesorica na Hrvatskim studijima, dr. sc. Jelena Jurišić navodi svoje procjene kako je, nekoliko INA-inih direktora, potpuno nepotrebno, odlučilo prodati Bijele noći.
Prodajom Bijelih noći, zaključuje Jurišić, veća je šteta napravljena INA-i nego bilo kojom drugom političkom ili gospodarskom odlukom, jer kada se potpisivao ugovor o kupnji, cijena barela nafte bila je 9 dolara, a poslije je samo rasla. Nakon prvih godina eksploatacije, sve ostalo bio je profit.
Izvor: YouTube
