Mjesec dana od početka dugo najavljivane ukrajinske protuofanzive, koju su najavljivali kao istodobnu Oluju i Bljesak, koju su kao takvu sagledavali što zapadni što domaći “vojni stručnjaci”, sad ti isti stručnjaci pomalo otpisuju i govore kako ne vide daljnje mogućnosti u razvijanju protuofanzive.
“Stručnjaci” su čekali signale iz same Ukrajine, odnosno potvrde iz njihovog vrha koje malo pomalo priznaju da stvar ne ide po planu, pa da i oni počnu pametovati o neuspjehu.
Ja i nisam trošio previše riječi niti argumenata u tom smislu, ali sam davno dao svoj sud uz krajnji zaključak: nisam optimist.
Neki su me time smatrali malodušnim, oni debilniji, prorusom, ali kako nam u ovim sudbinskim trenucima pomaže samo hladna glava te realna procjena situacije, nisam mogao sebi dopustiti da mi navijački odabir pomuti realno sagledavanje situacije, nadajući se da sam u krivu.
A situacija je izrazito loša.
Od pompozno najavljivane protuofanzive nije se faktički dogodilo ništa.
U mjesec dana je osvojeno tek nekoliko sela i to na predliniji, na crti koja niti nije prva od nekoliko debelih obrambenih crta, koje treba probiti.
Na Bahmutkom potezu, još taman dok su Rusi zauzimali posljednje zgrade u Bahmutu, neki pametni vojni analitičari su spominjali kakao su se Rusi time našli u poluokruženju iako od kraja lipnja pa do danas, ukrajinske snage nisu zauzele ni jedno jedino naseljeno mjesto na području Bahmuta.
Nažalost ni NATO glavešine niti ukrajinsko zapovjedništvo nisu shvatili da se vojne operacije više ne mogu izvoditi na način koji vuče svoje korijene još u drugom svjetskom ratu a završne izvedbe još u Invaziji na Irak.
Stanje na ratištu je otprilike kao 1914/195 u vrijeme kad su se visoko školovani vojni zapovjednici sudarali sa zastarjelošću dosadašnjih taktika u odnosu na nova oružja i nove mogućnosti obrane a nisu znali prepoznati novo vrijeme i nove okolnosti.
NATO koncepcija je davno prestala biti koncepcija frontalne obrane a više mrvljenje crva u Maliju, Džibutiju, Iraku ili Grenadi.
NATO pak, mogućnosti su takve, da skupe svu profi vojsku i bace je u rovove istočne Ukrajine, za mjesec dana bi imali masovni raspad i kolaps.
Komplet NATO profi vojska da se nađu u rovovima u onakvim uvjetima ratovanja, nadzora, izviđanja, topništva….. kolabirala bi za par mjeseci a pripadnici bi punili psihijatrijske ustanove.
I Ruska i Ukrajinska vojska su takve, da bi na otvorenom polju porazile kopnenu vojsku NATO pakta, pri tome izdvajam Poljake kao nešto posve drugo i njih ne uračunavam u ovu projekciju.
Nažalost, sama Ukrajina ne može poraziti Rusiji niti će sama uspjeti povratiti svoj teritorij.
Neće pomoći nikakvi HIMARSI ni Leopardi, koje zbog ispiranja vlastite savjesti, Ukrajini, na kapaljku doniraju zapadni saveznici više zainteresirani za rodnu ideologiju, gej prava, trans osobe i promociju homoseksualizma u svojim redovima, nego za krvavu borbu.
Kao što ni jedna euro sila sama ne bi mogla protiv Njemačke u WW2″, nego su se trebale ujedinjavati, tako nažalost sama Ukrajina, neće uspjeti protiv Rusa.
Ako bi se ujedinila cijela Europa, pa kao nekad stala pred Ruse, obrana bi bila moguća, moguća bi bila i pobjeda ali kad europske države ne mogu zaštiti ni svoj vlastiti narod od woke ludila i migrantskih šovinistički zločina, ovakva Europa neće moći ni obraniti Ukrajinu niti samu sebe.
Izvor:Davorin Karacic
crodex.net
