Mliječni sektor je pred gašenjem, iz godine u godinu proizvodnja mlijeka je sve manja i manja, gase se farme i obiteljska gospodarstva mliječnih krava.
Prije nekoliko dana ugašeno je posljednje sabiralište mlijeka u Sikirevcima.
Za gašenje je uvelike kriva politika otkupljivača mlijeka, kažu nam mlijekari. Ne bi se baš u potpunosti s time složili.
Hrvatska je jedina zemlja članica EU koja nije zaštitila domaće proizvođače niti uredila tržište.
Državna politika je glavni krivac za krah mljekarstva i poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj.
Najprije smo strancima prodali mljekare bez ikakve ugovorne obveze.
Sada smo u situaciji da nam stranci( otkupljivači) diktiraju otkupnu cijenu mlijeka koja je sramotno niska. Država intervenira samo kada već ionako “kupljeni mljekari” dignu lagano glas pa im isplati nekakvu kratkoročnu pomoć, gaseći time požar i kupujući mir.
Događa se ono na što smo godinama ukazivali– kada se uništi domaća proizvodnja, kupci će plaćati najskuplje mlijeko. Sada je svježe mlijeko na policama oko devet, pa i više kuna. Mliječne prerađevine poput jogurta, acidofila i dr., koštaju 14 do 15 kuna. Od 2,5 do tri kune, koliko je cijena mlijeka povećana na policama, mljekarima su dali 50 lipa. Ostatak su zadržali trgovci.
Prema procjenama pojedinih stručnjaka, u cijeni mlijeka 25 % pripada proizvođaču i prerađivaču, a čak 50 % trgovcu.
Kao i uvijek, mljekari sa krških područja su još u najgoroj situaciji jer oni kupuju svu hranu za svoje krave, dok kolege iz kontinentalnog djela Hrvatske imaju svoju vlastitu hranu.
Nažalost, mljekari zbrajaju debele minuse u proizvodnji, a trgovci i uvoznici još više zarađuju.
Jesmo li mi u državi uopće svjesni u kakvoj je situaciji proizvodnja mlijeka? Gdje je rješenje?’
