Potpuno je logično, mudro i prirodno da je predsjednik dr. Franjo Tuđman u određenim trenucima svoje političke karijere govorio oprezno o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, svjestan tadašnje realnosti – snage jugoslavenske diplomacije, dominacije lijevo-liberalnog diskursa i izrazito nepovoljnih međunarodnih okolnosti za bilo kakvo drukčije tumačenje tog razdoblja.
No, postoji i druga strana medalje koju mainstream mediji – posebno Jutarnji list i slične ispostave političko-medijskog podzemlja – uporno ignoriraju. Tuđman je u više navrata vrlo jasno rekao da “da nije bilo NDH, ne bi bilo ni današnje Hrvatske”, te da je “većina hrvatskog naroda bila uz tu državu”. Takve izjave ne uklapaju se u njihovu konstrukciju “Tuđman kao antifašist” pa ih zato jednostavno – prešućuju.
Ali kad smo već kod povijesnih stranputica i revizionizama, postavlja se jedno ključno pitanje: zašto isti ti novinari, koji se kunu u „objektivnost“ i „europske vrijednosti“, nikada ne citiraju Stipu Mesića?
Na primjer:
- Njegovu izjavu da je “Jasenovac nakon 1945. bio radni logor za ustaše”, odnosno da su tvrdnje o masovnim žrtvama “potpuna izmišljotina”.
- Ili onu legendarnu o tome da “smo pobijedili dvaput u Drugom svjetskom ratu”, aludirajući na podjednaku legitimaciju i partizana i ustaša.
- Ili pak snimke s govora u Australiji gdje Mesić veliča NDH i žali zbog njezina sloma.
Zašto te izjave nisu predmet tjednih osuda, analiza i „velikih komentara“? Zašto su Mesićeve opasne relativizacije prošlosti i potpuno otvoreni revizionizam – prihvatljivi?
Odgovor je jednostavan: jer dolaze s “prave” strane ideološkog spektra. Jer je Mesić bio “njihov igrač”, a Tuđman “pragmatični nacionalist”.
U društvu gdje je zabranjeno preispitivati mitove, a poželjno vrijeđati vlastitu povijest, revizionizam nije problem kad dolazi s lijeva – on je tada „naučna istina“. No ako netko s desna izgovori i najblažu rečenicu o kompleksnosti Drugog svjetskog rata – spremna je lomača.
Vrijeme je da se prestane šutjeti o dvostrukim standardima.
Ako je istina svetinja, onda vrijedi za sve – i za Tuđmana i za Mesića.
Izvor:Ivica Granić
