Žrtvena pozicija Srba dodatno se legitimira trajnim fokusiranjem na jasenovačku mitologiju. Ne spominje Aleksandar Vučić stalno bez razloga Jasenovac.
“Uvijek iznova Srbija”, naslov je knjige utemeljitelja hrvatske geopolitike dr. Ive Pilara. I zaista, i 2022. možemo parafrazirati velikoga pisca i reći da Srbija iznova destabilizira područje bivše Jugoslavije.
Pregovori Kosova i Srbije ne daju nikakve rezultate i vrlo skoro, kad 1. rujna stupi na snagu odluka o registarskim pločama Kosova ne sjeveru te zemlje, vrlo vjerojatno možemo očekivati nove balvane na cestama koji će biti praćeno i puškaranjem, piše Davor Dijanović za direktno.hr
Srbija se ne miri gubitkom Kosova, a odnosi Beograda i Prištine ostaju dugoročni sigurnosni problem jugoistočne Europe.
Pretenzije “srpskog sveta” snažno su prisutne i u Bosni i Hercegovini. To je, dakako, očekivano jer je – na čast i diku tzv. međunarodne zajednice – Srbija za genocid u toj zemlji nagrađena polovicom države. Secesionistički planovi odavno postoje u Republici Srpskoj, no čekaju se “povoljnije međunarodne okolnosti”. Beograd i Banja Luka računaju na stvaranje multipolarnog svijeta i u okviru toga procesa na jačanje utjecaja Ruske Federacije i Kine kao kontrapunkta Srbima mrskog “atlantizma”.
Ne mire se s postojanjem hrvatske države
Već sama nesigurnost u hrvatskom susjedstvu dovoljan je sigurnosni izazov. No Srbija ne miruje ni u odnosu na Hrvatsku. Optužnice protiv hrvatskih pilota nastavak su politike inaugurirane još u Tadićevo vrijeme kad su bili uhićeni Purda i Marić. Dizanjem optužnica protiv hrvatskih vojnika i časnika, ali i onih Oslobodilačke vojske Kosova Srbija nastoji skrenuti pozornost sa svojih zločina (svima je ipak jasno da je Srbija bila agresor) i Srbe prikazati kao žrtve.
Žrtvena pozicija dodatno se legitimira trajnim fokusiranjem na jasenovačku mitologiju. Ne spominje Aleksandar Vučić stalno bez razloga Jasenovac i ne financira Srbija bez razloga strane istraživače i propagandiste tipa Gideon Greif. Osim Jasenovca i od “Oluje” se proizvodi novi mit koji se nastoji legitimirati različitim propagandnim knjigama i filmovima, posebno na međunarodnoj razini.
Najvažnije srbijanske institucije ne mire se s postojanjem hrvatske države u sadašnjim granicama. Srpski geopolitičari crtaju planove komadanja Republike Hrvatske nakon što se stvore “povoljnije međunarodne okolnosti“. Vučićevi trabanti najavljuju “denacifikaciju Balkana”, srpske jezikoslovne institucije “granice srpskog jezika” šire na hrvatske zemlje, provodi se plan dekroatizacije Bunjevaca i Šokaca u Srbiji, a režimski mediji natječu se u huškanju i širenju mržnje.
‘Srpski svet’ u Republici Hrvatskoj
Politika “srpskog sveta” koordinirano se provodi i u Republici Hrvatskoj. Nema te dileme u kojoj lider hrvatskih Srba Milorad Pupovac neće stati na stranu Beograda. Potpora optužnicama protiv hrvatskih pilota je recentan primjer. Svakoga tjedna u Hrvatskoj se održavaju parastosi, bilo oni povezani s Domovinskim ratom ili Drugim svjetskim ratom. Na njima se redovito krivotvori broj žrtava. Na istoku Hrvatske postoji niz četničkih spomenika, a mauzolej Vukašinu Šoškočaninu je najpoznatiji primjer.
I novi naraštaji Srba u istočnoj Hrvatskoj odgajaju se u duhu mržnje prema hrvatskoj državi.
Primjer je dernek u Mirkovcima pored Vinkovaca gdje se pjevalo o srpskom Kninu. U studenom prošle godine je čopor “hrabrih” mladih Srba iz Srijemskih Laza pretukao hrvatskog mladića jer je želio da se pusti Škorina pjesma “Mata”. “Nedeljnik” Novosti, financiran novcem hrvatskih poreznih obveznika, iz tjedna u tjedan širi mržnju prema Domovinskom rati i hrvatskoj državi.
Ne čudi stoga što se nerijetko može pročitati vijest kako je negdje u istočnoj Hrvatskoj zapaljena hrvatska zastava. Sve se ovo ne događa u Srbiji, nego u Republici Hrvatskoj, često na račun hrvatskog proračuna. I događa se uz poznatu hrvatsku šutnju.
Ne bez razloga SOA već godinama upozorava na jačanje četništva u Republici Hrvatskoj. Novi naraštaji, odgojeni u istom duhu, nastavljaju velikosrpskim stazama svojih predaka. Sve to nas tjera da pojačani oprez, posebno na istoku Hrvatske naslonjenom na Srbiju i na području Banovine koja se naslanja na Republiku Srpsku.
Nije, naime, uopće sporno da velikosrpska ideja i dalje živi (na to upozoravaju i zapadni analitičari) i da će u budućnosti ponovno pokušati komadati i hrvatsku državu. Pitanje je samo hoće li za to imati kapacitete i sposobnosti. I zato je jačanje hrvatske vojske najbolji jamac mira na području jugoistočne Europe.
Pupovac o optužnicama iz Beograda: ‘Nerazumno je da Hrvatska odbija surađivati u istrazi zločina u Oluji’
Narod.hr piše kako najveći hrvatski “etnobiznismen” Milorad Pupovac tvrdi kako je “Nerazumno da Hrvatska odbija surađivati u istrazi zločina u Oluji za koji su optužena četvorica hrvatskih pilota”.
Podsjetimo, u Srbiji je potvrđena optužnica protiv četvorice hrvatskih pilota. Kako navode srbijanski mediji – Apelacijski sud u Beogradu odbio je žalbe branitelja protiv prvostupanjskog rješenja Višeg suda kojim se četvoricu časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva tereti da su 1995. naredili raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti.
Poginulo je 13 osoba, među kojima šestero djece, 24 osobe su ranjene. Brojni hrvatski visoki dužnosnici još prije su ocijenili da Srbija nema osnova za podizanje optužnica protiv hrvatskih pilota, jer su te događaje već istražile različite organizacije, uključujući Haški sud.
Nazor: ‘Odgovornost za stradavanje civila je isključivo na zapovjednicima tzv. RSK’
– Svi ciljevi koje je HRZ odradio u Oluji bili su isključivo vojni ciljevi i to je prva stvar koja se prešućuje u srbijanskim medijima te u srbijanskoj politici. Kada gledam izjave njihove premijerke (Ana Brnabić op.a.) to je nevjerojatno koliko je tu zamjena teza, prešućivanja. Mediji i tužitelji prešućuju i to da je taj predmet već bio predmet istrage i na Haaškom sudu te na međunarodnim institucijama, koje naravno nisu utvrdile odgovornost zrakoplovstva, kaže Ante Nazor.
