(Ni)čime izazvani generali traže pomilovanje osuđenih čelnika UDBA-e!

Generali nemaju što potpisivati ovakve zahtjeve no ipak su to učinili. Prema zakonu o pomilovanju zahtjev za pomilovanjem podnosi osuđena osoba ili njezin odvjetnik. Jalovo opravdanje im je da je važno ono nakon 90-tih, sve od prije nije važno ili oni nemaju saznanja o tome što su Perković i Mustač tada činili.

Pa da ih malo podsjetimo:
Josip Perković nedugo nakon diplome na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1969. postao je operativac bivše Službe državne sigurnosti u Hrvatskoj zadužen za emigraciju. Napredovao je do šefa odjela za emigraciju u Osijeku te središnjici u Zagrebu. Na kraju je bio posljednji (do 1990.) šef tajne policije UDB-e i šef hrvatskog ogranka SDS-a (Državne službe sigurnosti), koji se uglavnom bavio hrvatskim disidentima u inozemstvu.

Zdravko Mustač nakon studija ekonomije počinje 1964. raditi za UDB-u u Zagrebu, gdje 1979. postaje čelni čovjek zagrebačkog centra te službe. 1982. unaprijeđen je na mjesto načelnika UDB-e u SRH, a 1986. odlazi u Beograd, na mjesto glavnog šefa savezne UDB-e.

Neki od generala potpisnika su istog godišta kao i Perković i Mustač. Ako ne znaju za njihove rabote u periodu od 30 godina vedrenja i oblačenja tajnim službama, onda su ili glupani ili lažovi. Trećeg nema.
Prema zakonu o odlikovanjima i priznanjima RH predsjednik RH može na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja RH ili po vlastitoj odluci oduzet odlikovanje ili priznanje ako nositelj odlikovanja ili priznanja postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u RH.

Kako je Milanović sam izjavio da neće davati pomilovanja, neka razmisli malo o odlikovanjima, jer način na koji su ovi generali istupili sve je samo ne u skladu sa pravnim poretkom, europskom pravnom stečevinom i moralnim zasadama. Ubojstvo je ubojstvo, a političko ubojstvo posebno je odvratno. Ako im to nije jasno, onda nemaju što nositi naša odlikovanja na svojim grudima.

A generale molim, kad već ne brinu brigu o položaju običnih branitelja i njihovim problemima, da od dvojca za koje se tako žustro zalažu zatraže da nam daju podatke o do danas nerazjašnjenim ubojstvima hrvatskih emigranata. Evo im i spisak, da se ne muče, a i da se Perković i Mustač lakše prisjete. Lako je uočiti kako se broj ubojstava drastično povećao nakon što su ta dvojica došli na pozicije moći.

1. Dr. Ivan Protulipac 1946. u Italiji,
2. Ilija Abramović 1948. u Austriji,
3. Dinka Domančinović 1960. u Argentini,
4. Mate Miličević 1966. u Kanadi,
5. Marijan Šimundić 1967. u SR Njemačkoj,
6. Jozo Jelić 1967. u SR Njemačkoj,
7. Mile Jelić 1967. u SR Njemačkoj,
8. Petar Tominac 1967. u SR Njemačkoj,
9. Vlado Murat 1967. u SR Njemačkoj,
10. Anđelko Pernar 1967. u SR Njemačko,
11. Hrvoje Ursa 1968. u SR Njemačkoj,
12. Đuro Kokić 1968. u SR Njemačkoj,
13. Mile Rukavina 1968. u SR Njemačkoj,
14. KrešimirTolj 1968. u SR Njemačkoj,
15. Vid Maričić 1968. u SR Njemačkoj,
16. Ante Znaor 1968. godine u Italiji,
17. Josip Krtalić 1968. u Italiji,
18. Nedjeljko Mrkonjić 1968. godine u Francuskoj,
19. Pere Čović 1968. godine u Australiji,
20. Mirko Čurić 1969. u SR Njemačkoj,
21. Nahid Kulenović 1969. u SR Njemačkoj,
22. Vjekoslav Luburić 1969. u Španjolskoj,
23. Mijo Lijić 1970. u Švedskoj,
24. Mirko Šimić 1971. u SR Njemačkoj,
25. Ivo Bogdan 1971. u Argentini,
26. Maksim Krstulović 1971. u Engleskoj,
27. Drago Mihalić 1972. u SR Njemačkoj,
28. Josip Senić 1972. u SR Njemačkoj,
29. Dr. Branko Jelić 1972. u SR Njemačkoj,
30. Stjepan Ševo 1972. u Italiji,
31. Tatjana Ševo 1972. godine u Italiji,
32. Rosemarie Bahrić 1972. u Italiji
33. Josip Buljan-Mikulić 1973. u SR Njemačkoj,
34. Mate Jozak 1974. u SR Njemačkoj,
35. Ilija Vučić 1975. u SR Njemačkoj,
36. Ivica Milošević 1975. u SR Njemačkoj,
37. Nikola Martinović 1975. u Austriji,
38. Matko Bradarić 1975. u Belgiji,
39. Vinko Eljuga 1975. u Danskoj,
40. Stipe Mikulić 1975. u Švedskoj
41. Nikola Penava 1975. u SR Njemačkoj,
42. Ivan Tuksor 1976. u Francuskoj,
43. Ivan Vučić 1977. u SR Njeinačkoj,
44. Jozo Oreč 1977. u JAR,
45. Bruno Bušić 1978. u Francuskoj,
46. Križan Brkić 1978. u SAD,
47. Marijan Rudela 1979. u SAD,
48. Zvonko Štimac 1979. u SAD
49. Goran Šećer 1979. u Kanadi,
50. Cvitko Cicvarić 1979. u Kanadi,
51. Nikola Miličević 1980. u SR Njemačkoj,
52. Mirko Desker 1980. u SR Njemačkoj,
53. Ante Kostić 1981. u SR Njemačkoj,
54. Mate Kolić 1981. u Francuskoj,
55. Petar Bilandžić 1981. u SR Njemačkoj,
56. lvan Jurišić 1981. u SR Njemačkoj
57. Mladen Jurišić 1981. u SR Njemačkoj,
58. Stanko Nižić 1981. u Švicarskoj,
59. Ivo Furlić 1981. u SR Njemačkoj,
60. Đuro Zagajski 1983. u SR Njemačkoj,
61. Franjo Mikulić 1983. u SR Njemačkoj,
62. Milan Župan 1983. u SR Njemačkoj,
63. Slavko Logarić 1984. u SR Njemačkoj,
64. Franjo Mašić 1986. u SAD,
65. Damir Đureković 1987. u Kanadi,
66. Ante Đapić, 1989. u SR Njemačkoj

Izvor: Domovina&Iseljeništvo

www.crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST