Nastavnica Tamara Šoić piše o sudbini svog kolege koji je završio u zatvoru. Njezinu objavu s grupe 45 minuta prenosimo u cijelosti.
Jedna zanimljiva crtica ih naše svakodnevnice:
“Jednog je hladnog jutra u studenome jedan hrvatski ministar krenuo u lov.
U lov nije stigao jer je automobilom udario drugi automobil i ubio čovjeka.
Neko je vrijeme ležao u bolnici, spominjali su se promili koji su u međuvremenu nestali, a naš je junak nakon kraćeg bolničkog liječenja polizao rane svog ega uzdrmanog gubitkom privremenog posla te se vratio svakodnevnim aktivnostima i ispijanjima kavica u društvu tajkuna i igrom slučaja, bratića načelnika policije.
Nije ga gubitak ministarske fotelje financijski posebno oštetio jer cijelo ga je vrijeme čekalo radno mjesto profesora na Ekonomskom fakultetu.
Dojučerašnji ministar ponovno je postao profesor.
Rezultat: jedan ministar manje, jedan profesor više, jedan ljudski život manje.
Jednog je hladnog prosinačkog jutra jedan hrvatski nastavnik krenuo na posao.
Svoj radni dan nije priveo kraju.
Naime, zaposlen je u školi u kojoj školuju buduće ministare, a ovi naši u Hrvatskoj, ne znaju što je kazna, a što posljedica.
Budući su ministri nasrnuli na profesora, bacili ga na pod učionice, iscipelarili, smijali se toj urnebesno smiješnoj situaciji pa i snimkom zabilježili lijepu uspomenu i odradili još jedan uspješan dan obuke za ministarsku fotelju.
Nakon toga hrvatski profesor nije otišao ni u bolnicu ni na kavu s kolegom tajkunom.
Otišao je fino mjesec dana u zatvor.
Prebijen, ponižen i bez posla, naš će profesor ovaj Božić provesti u zatvoru.
Jer se suprotstavio budućim ministrima.
Jer njegovi promili, ako ih je uopće imao, neće u međuvremenu ispariti.
Možda će čak i narasti.
Rezultat: jedan profesor manje, jedan razred budućih ministara više.
Poznavajući našu zemlju, prilično dobar rezultat.
E sad, nije se dobro zamjerati budućim ministrima, tako ni naši junaci koji zdušno prebijaju šezdesetogodišnjaka neće snositi nikakve posljedice.
Njihove će snimke postati viralni hitovi, značajno će ih pokazivati učenicima koji nisu u stanju prebiti nekog starca i poučiti ih kako se to radi.
Istovremeno, jedan drugi ministar već sutra šalje krizni tim stručnjaka kako naši junaci ne bi imali trajne posljedice uzrokovane prebijanjem i zatvaranjem profesora.
I na koncu ove tople, božićne priče možemo samo zaključiti kako je u ovoj zemlji ubijanje i premlaćivanje poželjno i prosperitetno i bilo bi naprosto čudno da neka mlada glava koja sve ovo gleda – zaključi drukčije.”
