Povijest

Na današnji dan poginuo hrvatski heroj Blago Zadro, velikan Domovinskog rata

ISTINITO SVJEDOČANSTVO Marijofil Andrijanić

Na današnji dan prije 30 godina poginuo je jedan od največih Heroja obrane Vukovara, general Blago Zadro.

DAN KADA JE POGINUO BLAGO ZADRO

Nesretna priča o Vinogradskoj počinje još 16.09., kada je istovremeno sa drugim tenkovskim napadom na Trpinjsku cestu, neprijatelj iz Đergaja (šuma između Vukovara i Bršadina) uletio na Vinkovačku ulicu i zauzeo taj dio grada (Medika, Građevinar, Čazma, Vinkovački odvojci), južno od Bobotskog kanala. Tada Vinogradska postaje prva crta, što je bilo nezavidna situacija, jer domaćih ljudi iz Vinogradske koji su bili uključeni u obranu je bio jako mali broj.

Blago Zadro

Dolaskom Đakovčana u ispomoć situacija se nešto popravila, ali je i dalje nedostatak ljudstva bio problem. U ulici dugoj skoro kilometar se rasporedilo oko 30-ak ljudi, na način da je u svakoj desetoj kući bio punkt sa 2 ili 3 čovjeka, što se pokazalo kobnim u događajima 16.10.

Neprijatelj je prilikom nekoliko čačkanja (par dana ranije) kod željezničkog mosta (puškaranje, ispaljivanje Zolja…) utvrdio da je u Vinogradskoj mali broj ljudstva, jer je kod svakog takvog “napada” vidio da iz ostatka ulice pristigne nešto ljudi u pomoć, pa većina ostatka ulice bude praktično nebranjen prema Bobotskom kanalu. Pa su se odlučili na varku.

Nakon 87 dana opsade na današnji dan, prije 26 godina, pao je Vukovar |  Telegram.hr
Slika: Vukovar nakon okupacije srpskog agresora! Kažu srbi da su ga oslobodili. Ovako se ne oslobađa svoj grad nego zauzima tuđe – koje ne voliš i ne cijeniš – nego iskorištavaš, pljačkaš, rušiš, ubijaš, siluješ, masakriraš!

Taj dan (16.10.) su se iz pravca Bršadina provukli zaklonjeni prugom i grmljem, i prešli kanal koji je bio jako plitak ispod željezničkog mosta i ušli u dno Vinogradske. Zadnji punkt, koji je ustvari pazio na Bobotski kanal i Đergaj (na most su trebali paziti dečki iz Jadranske ulice), primjetio je neprijatelja tek kad je on došao do zadnje kuće u ulici. Otvorili su vatru, jednog čovjeka poslali da obavijesti sljedeći punkt. Sa sljedećeg punkta ljudi krenu u ispomoć ali pošalju čovjeka da obavijesti sljedeći punkt i tako redom.

Ubrzo na dno ulice se zgomilalo polovica ljudstva Vinogradske i zaustavilo neprijatelja kod te zadnje kuće. Kad je neprijatelj vidio da gubi okršaj na dnu ulice, otvorili su tenkovsku vatru sa ruba Đergaja po našim položajima, ali pošto smo bili dosta blizu njihovom pješaštvu, većina pogodaka je pomlatila većinu njihovih vojnika. Ubrzo za tim uslijedila je i topnička vatra, pa i “maljutke” sa đergajskog silosa.

Marijofil Jandrić (Facebook)

A onda su se odlučili na potez. Pošto je ostatak ulice (skoro do pola) bio nebranjen, iz pravca Medike su prešli kanal, i izbili u Vinogradsku ulicu u kuću br.47. Tu se dio njih utvrdio, sa ciljem da spriječi dolazak naše pomoći iz pravca Kupske ulice, a ostatak je nastavio prema dnu ulice, našima iza leđa.

Branitelji Vinogradske, vidjevši da su ostali između tri vatre, odsječeni od ostatka ulice, bez protutenkovskog oružja, a tenkovi se već sišli od Đergaja od obale kanala, odlučili su se na prebacivanje preko pruge u Jadransku ulicu. Riskantan potez na otvorenom, završio sa ranjavanjima, pa i mogućnosti da ih naši iz Jadranske ulice greškom pometu.Uz premještanje topničke vatre na Jadransku i Kupsku ulicu, a fizički ovladavši petinom ulice, neprijatelj je postavio pontonski most preko kanala, u ravnini sa kućom br.57, i ubrzo sa oklopom počeo prelaziti u Vinogradsku.

NA DANAŠNJI DAN 1991. Počela je možda i najteža bitka hrvatske povijesti - bitka  za Vukovar - CroExpress - informativni medij Hrvata izvan Republike Hrvatske

Jedan tenk je pokušao prijeći prugu i ući u vrtove Jadranske, ali je bio pogođen. Pa su nastavili cestom prema početku ulice, ali su opet trpili pogotke od branitelja koji su se već zgomilali u Kupskoj ulici. Onda su se odlučili vrtovima Vinogradske, zaklonjeni kućama, krenuti prema početku ulice, usput nanositi velike gubitke ostatku branitelja Vinogradske.

Umalo da nisu uspjeli u tome, ali su ih na početku ulice (kod rampe) dočekali Kapular i Bosanac i zaustavili ih. Daljnja priča je poznata; naši veliki gubici (branitelja i civila koji nisu htjeli u sklonište), tri dana nadmudrivanja i vatre da bismo naposljetku vratili Vinogradsku u naše ruke.

Sramotno je da vukovarski heroj Marko Babić živi još samo u sjećanjima -  Hrvatski nezavisni portal - CroPortal

Gdje se u svemu tome našao Blago Zadro?

U trenutku kad smo skoro pa dobijali okršaj na dnu ulice, kad nas je vatra iz tenkova onemogućila, u nemogućnosti da im uzvratimo vatru, taj zadatak su imali dečki iz Jadranske (zbog boljeg položaja), ali djelovanja nije bilo. Zapovjednik je mene, pošto sam bio mlad, krakat i lakonog, poslao da stupim u kontakt sa dečkima iz Jadranske, a pokojni policajac Jurčević, pošto je imao motorolu (walkie-talkie) je obavijestio Blagu o okršaju.

Kada sam se prebacio u Kupsku i nastavio prema Jadranskoj, neprijatelj je sasuo topničku vatru po ovim ulicama. Uz dosta konfuzije sam uspostavio kontakt, ali su mi rekli da je neprijateljsko pješaštvo već ušlo u Vinogradsku. Rekao sam da znam, ali da nisu uspjeli, međutim oni su mi odgovorili da je neprijatelj definitivno ovladao tim donjim dijelom ulice, budući da su se dečki iz poluokruženja Vinogradske prebacili u Jadransku.

Pogibija

Krenuo sam natrag prema Vinogradskoj, do dna Kupske, jer sam očekivao da je Kupska sljedeća na redu. U dvorištu predzadnje kuće sustigli su me Blago i Šego, na što je započela naša prepirka o držanju položaja i nedostatku ljudstva. U trenutku prepiranja sklonio sam na nekoliko sekundi pogled sa dna Kupske prema Blagi, a kada sam ga vratio, na dnu ulice, kod pruge, iza malog brdašca ležao je netko sa kacigom na glavi, okrenut prema nama.

Rekoh Blagi za njega, ali me on uvjeravao da su to naši iz Majevičkog naselja (sada ul.Kraljice Jelene). Ja sam mu i dalje govorio da nema logike u njegovom položaju, ali Blago je, ne slušajući me, pretrčao u dvorište zadnje kuće, a Šego za njim.

Blago Zadro

Nije mi bilo jasno što namjerava, i nisam se ni snašao a on je istrčao iz tog dvorišta, počeo trčati prema pruzi i Vinogradskoj, i zamakao iza žive ograde. Tada se sasula strojnička vatra po svemu u ulici, a pucao je upravo lik koji je ležao na dnu ulice.

Ubrzo se na dvorišnoj žici dvorišta u kojem sam se nalazio pojavio Šego (skoro ga ne upucah) i koji mi je rekao da je Blago poginuo.

SJEĆANJE NA KUPRES 'Užasnut, gledao sam kako direktno idu na neprijatelja'
Robert Zadro (1969 – 1992)

Tvrdio je da ga je pogodila strojnica (sa kuće br.47), dok je meni logičnije da ga je pogodio lik sa dna ulice sa 10-ak metara udaljenosti (koji je u međuvremenu stradao). Ubrzo se na drugoj strani ulice pojavio Robert (Blagin sin) sa svojim dečkima.

Kada sam mu viknuo da mu je stari pogođen i da ne možemo do njega zbog strojnice, proklinjući starog što ga nije čekao, ubrzo su uništili to strojničko gnijezdo.

Kada je vatra malo posustala, Blago je izvučen sa čistine i umotan u šatorsko krilo ostavljen na dnu jednog dvorišta, a mi smo krili pridošlima da je poginuo, jer smo znali da će se moral ljudi potpuno srozati.

Vrijeme je pokazalo da je tako i bilo, jer je njegova smrt dosta utjecala na moral i polet branitelja.

U sumrak, kada se već pročulo da je Blago poginuo, njegovo tijelo je odnešeno u zapovjedništvo. Bezbroj puta sam u glavi vrtio trenutak kad sam vidio onog lika na dnu ulice. Što bi bilo da u prepirci nisam sklonio pogled prema Blagi, vidio da je lik u JNA odori i da je dotrčao iz zauzete Vinogradske?

Bi li mi Blago povjerovao i odustao od neshvatljivog trka prema neprijatelju? Što bi bilo da je ostao živ i kako bi organizirao daljnju obranu grada?”Počivaj u miru Božjem hrvatski viteže. 🇭🇷

Životopis:

Blago Zadro rođen u Bosni i Hercegovini, u Donjim Mamićima-Ledincu kraj Gruda 1944. godine. Kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici “Borovo” i osnovao obitelj. Početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u politički život toga kraja, bio jednim od osnivača HDZ-a u Vukovaru i istočnoj Slavoniji, te postao prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru te se aktivno uključio u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom.

Po izbijanju Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane grada Vukovara u Borovu Naselju. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi.

Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. godine. Nakon što su njegovi posmrtni ostatci ekshumirani u ljeto 1998. godine zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju.

Njegov sin, Robert Zadro poginuo je 10.04.1992.g., u svojoj 22. godini života u bitki za Kupres, pet mjeseci nakon pada Vukovara.

Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
wikipediaBitka za vukovarBitka za Vukovar

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button