Tijekom Domovinskog rata Četvrta brigada nije znala za poraz niti za izgubljeni položaj pa je stoga tadašnji ministar obrane Gojko Šušak rekao: Hrvatska vojska u svom sastavu ima sedam gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada.
Par entuzijasta sa pokojnim generalom Ivo Jelićem, Miroslavom Skokom, Ivanom Benetom i ostalima su u vili Dalmaciji utemeljili 4. brigadu ZNG. Kako je već obranbeni domovinski rat počeo balvanima po Kninu i okolici tako je i brigada otišla na svoj prvi teren u Kruševo kraj Zadra i odoljevali su dugo JNA i domaćim četnicima, ali su bili slabo naoružani i morali su se povući na rezervne položaje.
Brigada sudjeluje u obrani Zadra gdje zaustavja neprijatelja na samome ulazu u grad Zadar. Nakon toga dio brigade odlazi u Vrljiku i sudjeluje u obrani Vrljike i sela Kijeva, a jedan dio poslje odlazi na Dubrovačko ratište gdje drži položaje Imotivca, Topolo Stupa i Ston ili točnije most Bistrina. 1992 vrši deblokadu Dubrovnika i oslobađa Golubov Kamen kao i veliki i mali Zaplanik, čuku Vukoš i zlogasnu Vlašticu i napokon se je moglo ući u Dubrovnik koji više nije bio direktno pod neprijateljskon vatrom.
Brigada ostaje na Hercegovačkom ratištu sve do kraja 1992 god kada se vraća na Zadarsko ratište i sudjeluje u akciji Maslenica, a poslije u bezbroj oslobodilačkih akcija: Zima, Oluja, Ljeto, Maestral, Južni potez itd., da ne nabrajam sve silne akcije.
Brigada svoj borbeni ratni put završava nadomak Banje Luke ili točnije hidroelektrane Bočac i u zadnjim borbenim djelovanjima pogiba legenda brigade Andrija Matijaš pauk po kome brigada poslje dobiva ime.
Ratni zapovjednici 4. gardijske brigade su bili pokojni Ivo Jelić, Mirko Šundov i Damir Krstičević, a poratni Ante Kotramanović, Zvonko Asanovič, Blaž Beretin i Mladen Fuzul. Kroz brigadu je prošlo oko 8.000 pripadnika, 193 su poginula, 5 ih se vodi kao nestali, a 1500 je ranjeno.
