Dok dio građana Zagreba s nostalgijom gledaju prema gradovima koji doista funkcioniraju, vlast u metropoli preuzela je politička skupina koja se prodaje kao alternativa, a djeluje kao savršena nadopuna sustavu – Možemo!. Ova “urbana ljevica” nije nikakav kotačić promjene, već stabilni nosač starog poretka, s novim licima i istim obrascima – uhljebništvo, ideološke magle i nula konkretnih rezultata. Zagreb su pretvorili u kulisu performansa, a građanima ostaje beton, parola i sve skuplji život.
Piše :Ante Horvat
Zagreb, nekoć ponosna metropola hrvatske državnosti i urbanog identiteta, danas je karta koja se premeće po rukama jedne sekte političkih akrobata – onih što se kite “zelenilom”, a iza kulisa cvatu u sivilu foteljaških privilegija. Da, pričamo o Možemo! – stranci koja je, paradoksalno, najdalje dogurala ne zbog otpora sustavu, već jer je u njega savršeno ušla. Šapatom. Bez suvišnog talasanja. Bez suvišnog rada.
Jer da se ne lažemo – Možemosi nisu nikakav avangardni pokret, već tek još jedan podmazani zupčanik u birokratskom stroju koji melje dostojanstvo i zdrav razum običnog građanina. Da, tog istog građanina koji danas toči gorivo za 1,70€, prelistava portale iz Njemačke i skrolajući traži bilo kakav znak nade.
A kakvu nadu nudi Možemo? Betonirane žardinjere iz 1986., prebojavanje semafora u duginim bojama, i Radu Borić koja svake izbore zasječe ekran, s intelektualnim performansom kakav bi i studentski kružok odbio. I ne, nije problem što je žena, ljevičarka ili “urbana” – problem je što nema nikakvu konkretnu ostavštinu osim parole, floskule i žardinjere.
Usporedimo to s HDZ-om – koliko god bio simbol korupcije, oni su barem nešto izgradili. Danas na tim temeljima Možemo paradira, kao da su oni iskopali temelje EU ili NATO-a osobno.
Zapravo, Možemo je idealan za ovu etapu: kad se pola milijuna Hrvata spakiralo u bijeg, oni su zaposlili nove valove “svojih ljudi”. Od javnih poduzeća, do udruga, preko gradskih ureda – cvjeta nova kasta uhljeba s diplomom iz “društvene pravde” i radnim iskustvom u tvitovanju.
Zato nemojte misliti da je Možemo “kamen u cipeli” HDZ-a ili SDP-a – ne, oni su najudobniji ortopedski uložak. Kliznuli su u igru taman kad je sustavu trebala “urbana maska”, a stvarne promjene? Hvala, ne treba.
Zagreb im je poslušno izručen. I sad gledamo kako svaki trg, svaka ulica i svaka ustanova dobiva novu etiketu, novu nadzornu ploču i – naravno – novi tim “stručnjaka”. A vi, dragi građani, dok punite rezervoar i plaćate režije, slobodno se divite žardinjerama.
Možda vam ni kruh više ne treba – ako imate pogled na beton.
Mišljenja iznesena u članku osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala crodex.net.
