Ono gdje nemožeš lagati. Ono najiskrenije.No, naletiš na sustav koji spava. Sustav koji godinama može, al ne radi.
Kada samo jednom zakoračiš nogom u bilo koju ustanovu u kojoj su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, shvatiš da je u životu sve manje bitno.
Sve stane. Životna svakodnevnica, jurnjava, strahovi, materijalno…sve stane ispred pogleda jednog djeteta koje želi samo jedno! Topli dom i sigurnost!
Poneseš te oči, taj pogled sa sobom. I poveo bi ih sve sa sobom i pružio im baš to najjednostavnije što žele. Posaditi ih skupa sa sobom i skupa rasti. I kad kiši i kad je sunce. Baš to što nema cijene. Ne košta. Baš to što se ne može kupiti. Baš ono što imaš, što jesi i spreman si dati.
Ono gdje nemožeš lagati. Ono najiskrenije.No, naletiš na sustav koji spava. Sustav koji godinama može, al ne radi. Sustav za kojeg je pitanje jel mu stalo do dječjeg zagrljaja, osmjeha, sreće, odrastanja… jer da mu je stalo, ubrzao bi procese.
Sustava kojem nije stalo niti do onih hrabrih 1129 potencijalnih posvojitelja koji žele biti obitelj nekome. Pružiti nekome sve ono što kao ljudi jesu. Nesebično! Svjesni uzburkanog mora koje je pred njima ali i jakih mišica za zaveslaje, čekaju!
Čekaju da se sustav probudi iz sna!
A nije teško! Ne, nije! Nije teško formirati specijalizirane odjele i educirati suce iz područja zlostavljanja i zanemarivanja djeteta od strane roditelja, te područja posvojenja a sve kako bi znali što za dijete znači odrastati bez adekvatne roditeljske skrbi.
Ne, nije teško specijaliziranim i educiranim sucima priključiti stručni tim sastavljen od socijalnih radnika i psihologa koji bi, zajedno sa sucem, donosili procjenu s konkretnim mjerama koje su najbolje za djete te ih predlagali sudu, a isti donosi presudu u skladu s njom=ubrzanje postupaka.
Ako ti je stalo, pokušavat ćeš i naći ćeš rješenje. Ako nije, spavat ćeš! Ne, nije teško. Treba samo htjet!
Izvor: Ante Kujundžić/Facebook