Lyliane Fournier, majka vukovarskog heroja Jean-Michela Nicoliera, objavila je kako nije točno da na pogrebu svog sina ne želi zastave postrojbi iz Domovinskog rata. Inicijalnu vijest je prenio RTL danas pozivajući se na svoje izvore, a prenijeli su ju i ostali portali. Informacija RTL-a je bila lažna i pitamo se zbog čega je plasirana.
Dok se hrvatski narod priprema na dostojanstven ispraćaj heroja Domovinskog rata, Francuza koji je svoje srce i život dao za Hrvatsku – Jean-Michela Nicoliera – pojedini mediji ponovno su pokazali svoje pravo lice. Umjesto da s pijetetom prate ovaj povijesni trenutak, odlučili su plasirati neistine i podvale.
Prema tim „izvorima“, navodno je majka poginulog heroja, Lyliane Fournier, zatražila da na ispraćaju ne bude ratnih zastava, pa ni onih postrojbi u kojima je njezin sin časno služio. No, svatko tko poznaje tu hrabru i dostojanstvenu ženu zna da takva tvrdnja ne može biti istinita. Riječ je o konstrukciji – o pokušaju da se i ovaj sveti trenutak obezvrijedi i pretvori u medijski spin.
Jer, istina je jednostavna: nekima smeta hrvatsko zajedništvo. Smeta im ponos koji se probudi svaki put kad se spomenu Vukovar, Ovčara, HOS ili Domovinski rat. Smeta im narod koji još uvijek zna tko su mu bili sinovi i tko je za ovu zemlju dao život.
Nije slučajno da su uoči ispraćaja počele kružiti priče o „apelima“ da se ne nose zastave, ne pale baklje i ne uzvikuju parole — kao da hrvatski narod ne zna kako se dostojanstveno ispraćaju njegovi junaci. Takvi napisi ne vrijeđaju samo dostojanstvo majke, nego i njegove suborce i cijeli hrvatski narod.
Ovo nije prvi put da se medijski prostor koristi za manipulaciju i pokušaj gušenja domoljublja. Godinama svjedočimo istom obrascu – lažima, poluistinama i proračunatim interpretacijama svega što budi nacionalni ponos.
No, što god radili – ne uspijevaju. Ljudi su progledali. Više ne vjeruju u narative kojima se pokušava umanjiti svetost žrtve i ljubavi prema domovini.
Sutra, kada Hrvatska isprati svog francuskog sina, Jean-Michela Nicoliera, neće trebati nikakve parole. Dostat će tišina, suze i zastave koje govore više od tisuću riječi. Zastave koje ne dijele, nego spajaju.
Zastave koje podsjećaju da Hrvatska još ima dušu.
