Zdravku Mariću je 45 godina, a ministar financija već je punih 6 godina.
Ulazak Hrvatske u euro njegov je životni projekt koji dakle ostvaruje u prilično mladoj dobi pa njegovo oduševljenje peticom koju je ovog tjedna dobio i od Europske komisije i od Europske središnje banke nije neshvatljivo, dapače, simpatično je. Ipak, nije u redu da ministar narodu priča bajke.
Bit će novca od eura – Marićeva je verzija bajke o Pepeljugi.
Bit će novca od eura – Marićeva je verzija bajke o Pepeljugi. Siromašna Hrvatska na rubu propasti, preko noći se (u svega 5 godina) preobukla u neviđenu ljepoticu i na balu performansama osvojila zgodnog princa Eura. I sad eto, bit će para i za Pepeljugu i za njenu rodbinu.
Od eura će biti novca upravo toliko koliko je bilo i od kuna. Novac ne donosi valuta, nego efikasno gospodarstvo i uređena, funkcionalna država. Bi li vam bilo lakše da od utorka benzin ne plaćate 15 kuna, nego 2 eura? Bismo li ga manje plaćali da smo već u eurozoni? Ne bismo. Jer evo, Mađarska nije u eurozoni niti planira biti pa je tamo litra goriva euro i pol, a kod nas od utorka – dva.
Hoće li se ulaskom u eurozonu odjednom srediti dugovi u zdravstvu pa će biti novca i za Beroševe sistematske preglede?
Hoće li županije i gradovi odmah od 1. siječnja imati više novca da ne kasne s plaćanjem režija i hrane za škole i vrtiće?
Obnova će krenuti? Pa milijune eura za obnovu Zagreba na raspolaganju imamo već godinu i pol i što smo s njima učinili?
Za koga će, dakle, biti novca, ministre? Građanima će biti isto sve dok se u ovoj državi ne provedu ozbiljne reforme koje će Hrvatsku učiniti sličnijom državama u čije društvo u eurozoni ulazimo. Bez toga, Hrvatska ostaje u pepelu, a to nažalost u pet godina procesa približavanja euru – nije učinjeno.
