Piše Financial Times, a prenosi Jutarnji.hr u vezi inflacije u Latviji: “Mračno upozorenje sa sjevera Europe, inflacija probila nestvarnih 20%: ‘Ne kupuje se ništa! Samo najjeftinija hrana..”, a tekst zaključuje komentarom Margarite Šešelgytė, ravnateljice Instituta za međunarodne odnose i političke znanosti na Sveučilištu Vilnius, koja procjenjuje: “Osjetit ćemo političke posljedice zbog svega ovoga, radikalne snage su u usponu.”…Možda to i ne bude toliko loše za Hrvatsku. Jer vidimo gdje je, unatrag zadnjih 20.g. u Hrvatskoj, krajnja i/ili umjerenija ljevica dovela Domovinu. Možda je red da vlast preuzme ona domoljubna strana, a ne koristoljubna. Uz ovaj zaključak prenosimo u nastavku komentar o ulasku u eurozonu profesora Ivana Lovrinovića:
Što Latviju i Hrvatsku čini tako sličnim zemljama? Latvija je imala 1990.g. 2,7 mil. stanovnika, a danas milijun manje. Latvija je početkom 2014.g. uvela euro i od tada do danas nastavilo se iseljavanje ljudi pa ih je u tom razdoblju otišlo oko 300 tisuća. Oni su tada imali na vlasti premijera Valdisa Dombrovskisa, vrlo sličnoga našemu, koji je o euru Latvijcima pričao bajke. Latviju se predstavljalo kao malog baltičkog tigra, uspješnu malu otvorenu ekonomiju. Kada je Valdis konačno uspio uvesti euro u Latviju iste godine je zbrisao u Brisel i postao čak potpredsjednik Europske komisije, zamislite, zadužen za euro i socijalni dijalog. Je li to bila nagrada? Uvijek je Valdis dolazio u Hrvatsku kada su ga pozivali da govori o euru i nama također priča bajke koje je u svojoj zemlji pričao.
Sjećam se jedne takve posjete dok sam još bio u Saboru prije otprilike tri godine. Došao je održati predavanje pred članovima tri odbora: za financije, gospodarstvo i EU poslove. Od neviđene količine fraza i nesuvislih poruka jedva sam se suzdržavao da ga prekinem. Kada je konačno završio i kada su se postavljala pitanja postavio sam mu dva. Odgovori su bili u stilu Plenkovića; da ulazimo u raj. On u stvari uopće nije odgovorio na moja pitanja već je govorio opće naučene fraze koje ponavlja na svim svojim putovanjima. A kako bi i odgovorio jer to nije njegovo područje jer je temeljno obrazovan kao inženjer. To, kao što znamo, nije važno niti u Briselu. Bitno je da zna dobro pričati bajke i da se kreće zadanim putem.
Njega sada očito ne brine situacija u njegovoj zemlji. Bitno je da je on sebe osigurao. On je također kao i Plenković pričao svojim Latvijcima da je:
- euro štit od inflacije,
- rasta kamata i
- drugih kriza.
No, Latvija danas ima:
- inflaciju oko 25%,
- iseljavanje i dalje traje i
- sve je teže naći posao.
Latvijci se sada gorko kaju što su podlegli njegovim bajkama i što nisu zadržali nacionalnu valutu.
Iz Hrvatske je također od 1990.g. do danas:
- otišlo oko milijun ljudi,
- gospodarstvo je opasno deindustrijalizirano,
- dugovi nikada veći, a
- inflacija najviša u zadnjih 30 godina.
I Hrvatska i Latvija su prije uvođenja eura dugo godina vodile politiku fiksnog deviznog tečaja svojih valuta prema euru i tako uništavale konkurentnost, izvoz i snagu gospodarstva.
Kada kola krenu nizbrdo, a već prilično jesu, vjerojatno će i Plenković istim putem kao i njegov prijatelj. Ostavljaju za sobom spaljenu zemlju što nazvaše svojim povijesnim postignućima. Očito da je to tako, ali ne za nas – nego protiv nas.
Latviju i 9 godina nakon uvođenja eura napuštaju njeni stanovnici, inflacija i kamate rastu i o njoj više nitko ne piše kao baltičkom tigru ili prvaku tranzicije. Euro nije bio njen štit niti motka za preskočiti u društvo bogatih članica eurozone. Euro je postao uzrok propadanja slabijih zemalja.
Ivan Lovrinović, Facebook
