Zašto neki dan većina sudaca Vrhovnog suda (VS) nije poduprla kandidaturu suca Radovana Dobronića za predsjednika Vrhovnog suda? Što bi neki rekli – očekivano. Nisu ga podržali, kao prvo, zato što nije član njihovoga kluba jer oni smatraju da se predsjednik VS treba birati samo između njih – dakle unutar zatvorenoga kluba.
Svi mi dobro znamo da je proteklih 30 godina pravosuđe političkim kadroviranjem u toj mjeri premreženo stranačkim i političkim utjecajima da je postalo rak rada našega društva i ključna prepreka njegove revitalizacije. Bezbroj afera koje se otežu, drže u prašnjavim ladicama, kriminalci bježe preko granice, osuđenici imaju ili biraju hotelski smještaj itd.
Znači, Dobronića nisu podržali jer je “strano tijelo” među njima i njegov program zbog toga nije niti bitan. E, upravo je njegov program rada VS ono što im se ne sviđa i čega se plaše, a to znači niti aktualnoj politici jer je taj program jasan i operativan s postavljenim ciljevima i kako ih ostvariti. Upravo to plaši te ljude jer bi značilo istinske promjene u bolesnom pravosuđu koje se sve češće naziva – krivosuđe.
Hoće li Plenkovićev HDZ podržati Dobronića
Bez obzira na sve medijske pokušaje diskvalifikacije Dobronića nema nigdje u medijima; on kao što priliči pravome sucu šuti, radi svoj posao i želi biti izvan te buke i gužve. To smo rijetko viđali do sada. HDZ ima većinu u Saboru. Danas će se vidjeti kako će se postaviti njegovi članovi u Odboru za pravosuđe. Ako ga ne podrže to znači da i dalje nisu spremni za dugo željeni pozitivni zaokret u pravosuđu, da će i dalje štititi najveće kriminalce i da nisu spremni među sobom očistiti se od takvih. A to je Plenković bezbroj puta obećavao.
Sudac Radovan Dobronić je već ušao u povijest hrvatskog i europskog pravosuđa zbog svoje presude u slučaju “Franak” čime je dao jasan znak da je na strani pravde i na temelju njegove presude i drugi sudovi unutar EU su presuđivali isto. Teško je povjerovati da netko ne želi da takav čovjek vodi Vrhovni sud i započne proces ozdravljenja pravosuđa.
Dok sam bio u Saboru jednom prigodom sam razgovorao sa sucem Dobronićem, kao predstavnik zakonodavne vlasti – a on sudbene. Taj mi je razgovor bio dragocjen jer sam shvatio dubinu i širinu problema, a još više mi je značilo što je vrlo argumentirano i jasno iznio čitav niz prijedloga i rješenja. Shvatio sam da se sve može promijeniti ako imamo prave ljude na pravim mjestima.
