Bez opstanka Hrvata u BiH, s obzirom na zemljopisnu međuovisnost, i opstanak Hrvatske u današnjim granicama doći će u pitanje, posebno na jugu, zbog čega formiranje trećega entiteta treba postati strateški cilj hrvatskog naroda s obje strane granice, zajedništvom koje nas je obranilo i 1990-tih.
Već je apostrofirano da je bošnjačka strana ta koja ponajviše opstruira pregovore o promjeni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. To je sada i službeno potvrđeno.
Međunarodni posrednici u pregovorima i izmjenama Izbornog zakona BiH Matthew Palmer i Angelina Eichhorst otkazali su dolazak u Sarajevo koji je ranije najavljen za ovaj tjedan zbog povlačenja SDP-a BiH iz samih pregovora.
O odustajanju od pregovora razmišljaju i druge oporbene stranke i to zašto što optužuju Izetbegovićevu SDA da je pripravna na ustupku HDZ-u BiH. Kao poseban prigovor ističe se mogući dogovor o uspostavi dvije izborne jedinice u FBiH. Ranije smo govorili o tome kako bošnjačka protuhrvatska politika uživa konsenzus svih bošnjačkih stranaka. To je sada još jednom potvrđeno, a protivljenje oporbe vrlo je vjerojatno režija u dogovoru sa SDA.
Cjelokupna bošnjačka politika ima jasan cilj, a on se odnosi na političku dekapitaciju hrvatskog faktora u BiH. Hrvate se i formalno želi pretvoriti u nacionalnu manjinu.
Bošnjačka politika ne samo da se protivi formiranju druge izborne jedinice, što bi Hrvatima u BiH zajamčilo da hrvatski član Predsjedništva BiH bude biran glasovima Hrvata u Federaciji BiH, nego žele Hrvatima derogirati status konstitutivnog naroda.
Očuvanje koncepta konstitutivnosti i promjena Izbornog zakona predstavljaju minimum ispunjenja uvjeta za opstanak Hrvata u BiH. No dugoročno rješenje svakako nije sadašnja organizacija u kojoj tri naroda imaju dva entiteta, pri čemu se najmalobrojniji narod nastoji politički eliminirati i svesti na status nacionalne manjine.
Jedino zadovoljavajuće rješenje formiranje je hrvatske federalne jedinice u Bosni i Hercegovini. Time bi se spriječilo daljnje iseljavanje Hrvata iz FBiH, a dobila bi se i poluga za zaštitu Hrvata koji bi ostali izvan toga entiteta.
Dakako, treći entitet noćna je mora Sarajeva pa se, očekivano, svaka obljetnica Herceg-Bosne kriminalizira za što se nerijetko koriste i plaćenici s hrvatske strane koji promiču tzv. građanski koncept.
Protivnike trećega entiteta možemo pronaći i kod onih koji Hrvatsku i dalje vide na Drini, a formiranje trećega entiteta smatraju „legaliziranjem Republike Srpske“. Takvi nisu svjesni da je RS odavno „legalizirana” i da, unatoč današnjim pritiscima na Milorada Dodika, taj entitet ima međunarodno daleko jači položaj nego 1995. Na žalost, Republika Srpska etnički je očišćena od Hrvata, a bilo kakav masovniji povratak izbjeglih danas je potpuno nerealan.
Oni koji čekaju nekakve „bolje okolnosti“, u kojima bi hrvatski entitet mogao obuhvatiti više prostora nego danas, te treba jasno pitati: je li bolje čekati „bolje okolnosti“, ako do njih ikada dođe, s nečim u ruci ili ni s čim?
Najsnažniji argument protiv trećega entiteta taj je da je njegovo formiranje, s obzirom na odnose snaga, nerealno. Međutim, da bi se nešto realiziralo to se najprije mora čvrsto željeti. Formiranje trećega entiteta mora postati strateški cilj Hrvata u BiH, ali i hrvatske države. To će podrazumijevati snažno lobiranje u inozemnim središtima moći , a prije svega u Washingtonu i Moskvi.
Formiranje trećega entiteta iz perspektive 2021. čini se mnogo realnije, nego formiranje samostalne hrvatske države tamo 1985. ili 1986. Uz kvalitetno lobiranje, jaku diplomaciju i pomno praćenje promijenjenih geopolitičkih okolnosti (neohladnoratovsko nadmetanje, ali pogoršane odnose SAD-a i Turske) treći entitet je ostvariv projekt, a dugoročno i jedini okvir koji jamči o(p)stanak Hrvata u Bosni i Hercegovini čiji prostor čini hrvatsku stratešku dubinu.
Bez opstanka Hrvata u BiH, s obzirom na zemljopisnu međuovisnost, i opstanak Hrvatske u današnjim granicama doći će u pitanje.
Izvor: Vigilare FB objava.
