Koji je događaj za postojanje današnje hrvatske države najvažniji? Koji bi datum Hrvatska trebala obilježavati kao najvažniji dan u svojoj povijesti?
O tome se do sada već mnogo raspravljalo i pisalo.
Posebice kada su se službeno mijenjali datumi spomendana, državnih praznika i neradnih dana.
To je bilo motivirano dijelom i stranačkim nadmetanjima i nesuvislim prepucavanjima, poglavito između dviju sestrinskih stranaka HDZ-a i SDP-a.
Dan neovisnosti trebao bi se promatrati izvan svih stranačkih razmirica.
Jer taj je dan po svojoj važnosti iznad svih stranaka i njihovih povremenih prizemnih ispada.
Ako se vratimo tridesetak godina unatrag, vidjet ćemo da je na putu od raspada bivše države do osamostaljenja Hrvatske i završne pobjede u Domovinskom ratu, bilo više važnih događaja:
- održavanje prvih demokratskih izbora (travanj/svibanj 1990.),
- konstituiranje prvog višestranačkog Sabora,
- imenovanje prvog predsjednika države i formiranje prve vlade (30.5.1990.),
- ukidanje komunističkih obilježja (25.7.1990.),
- donošenje novog Ustava (22. 12. 1990.),
- referendum o samostalnosti (19.5.1991.)
- proglašenje državne samostalnosti (25.6.1991.),
- razdruživanje od Jugoslavije (8.10.1991.),
- međunarodno priznanje (15.1.1992.),
- operacija oslobađanja okupiranog teritorija (5.8.1995.),
- povratak hrvatskog Podunavlja matici (15.1.1998.)…
Pobjeda u ratu za državnu neovisnost i konačno oslobođenje od velikosrpske agresije i okupacije slavi se i s pravom obilježava petog kolovoza svake godine.
No nikome ne bi trebalo biti sporno da se najvažniji događaj za današnju Hrvatsku i nas danas dogodio kada je Hrvatski sabor proglasio Hrvatsku suverenom i samostalnom državom – 25. lipnja 1991. godine.
Bez obzira na to što je međunarodna zajednica zatražila odgodu primjene te odluke na tri mjeseca i što je Hrvatska taj zahtjev prihvatila zbog čega je na snagu stupila tek 8. listopada, kao i to da nas je međunarodna zajednica priznala tek tri mjeseca poslije, trebali bismo biti usmjereni na ono što je, u pravnom smislu, imalo najveću težinu i najveći značaj za sav daljnji put mlade hrvatske države.
Na taj su dan, nakon stoljeća i stoljeća pod stranim vlastima i teške borbe za svoj opstanak, pravice i slobodu, izabrani politički predstavnici Hrvata odlučili cijelom svijetu jasno pokazati da će Hrvatska biti svoja na svome.
Mlađi naraštaji danas hrvatsku samostalnost uzimaju kao zdravo za gotovo.
Nemaju u vidu dubinu i dramatičnost epohalnih promjena koje su se dogodile padom komunizma u Europi ni što je sve hrvatski narod morao učiniti kako bi se za tu slobodu izborio, niti si posvješćujući da se tek u našem povijesnom vremenu ostvarilo ono na što se čekalo više od devet stotina godina.
