Svijet

Kina: kako zaustaviti razvoj imperije (zadržati dominaciju Zapada)?

Kada su Kineski komunisti odlučili napustiti marksističke ekonomske teorije nije im palo ni na pamet napustiti i Lenjinovo načelo održanja vlasti terorom. Tako je nastao spoj političkog komunizma i ekonomskog liberalizma. Kina se otvorila za strana ulaganja, što su strane korporacije jedva dočekale.

Prije nekih 300 godina prosječni standard ljudi u Europi bio je oko dva puta veći nego u Africi, ili Aziji. Danas deset najbogatijih zemalja svijeta imaju 140 puta veće bogatstvo od deset najsiromašnijih zemalja, ako gledamo dohodak po stanovniku.

U to vrijeme u Europi su se pojavile liberalne ideje koje su se u gospodarstvu zalagale za slobodno tržište na kojem će svatko u državi moći slobodno proizvoditi i trgovati, pri čemu svatko treba imati jednaku šansu. Zahvaljujući tome pojedini poduzetni proizvođači spremni na veći rizik su se počeli naglo bogatiti, ali su mnogi u tom pokušaju i propadali. Ekonomski liberali su objašnjavali kako je to selekcija prema sposobnostima. U toj selekciji mnogi koji su propali počeli su se zalagati za društvo u kojem će svi raditi koliko žele i uzimati koliko im treba. Ovi socijalisti utopisti su tvrdili kako su svi ljudi jednako sposobni u jednakim uvjetima i kako tržišna konkurencija samo uništava resurse koji su u rukama onih koji su propali.

Istovremeno sa ovim ekonomskim prijeporima vodila se i filozofska rasprava između onih koji su tvrdili kako je vrijednost u ideji, dok su drugi tvrdili kako je samo rad izvor svih vrijednost. Hegel je tvrdi kako samo ideja daje vrijednost, dok je Marx tvrdio kako samo rad stvara vrijednost.

Marxs je zastupao teoriju kako je vrijednost konstantna i ovisi o tome koliko je živog i minulog rada utrošeno u proizvodnju nekog proizvoda. Po njemu, cijena je tržišna mjera vrijednosti koja je u periodima inflacije malo veća od vrijednosti, dok je u periodima deflacije malo niža od vrijednosti. Marxs od ove teorije nije odustajao ni kada je David Rikardo matematički dokazao kako su vrijednost i cijena dva različita fenomena. Cijena je tržišni fenomen koji ovisi o ponudi i potražnji dok vrijednost ovisi o korisnikovim potrebama i stupnju zadovoljenja tih potreba. Zrak i voda su besplatni pa su po Marxsu bezvrijedni, ali svatko zna koliko vrijede kada ih ponestane. Čovjek bez vode izgubljen pustinji dat će sve za vrč vode, ali za drugi vrč će dati puno manje.

I tako je na temelju ove dvije ekonomske teorije i dvije filozofske teorije došlo do velikih ideoloških sukoba koji je trajao više stotina godina.

Protivnici slobodnog tržišta bi povremeno ponegdje uspijevali uzeti lokalnu vlast, ali bi vrlo brzo propadali radi ekonomske nesposobnosti. Istovremeno, države sa slobodnim liberalnim tržištem su naglo ekonomski napredovale. Ali oni su slobodno tržište podupirali samo unutar svoje države, ali ne i u trgovini između zemalja. Tvrdili su kako konkurenciju iz drugih država treba spriječiti zato što pri tome može biti narušen princip jednakih mogućnosti. Strani konkurenti mogu tajno dobivati podršku od svojih država, te tako na nepošten način pobijediti u tržišnoj utakmici.

Konzervativizam

Sjedinjene Američke Države se oko 130 godina snažno štitile carinama i do 200%, te su ekonomski napredovale. I sve druge danas razvijene države su se snažno štitile od konkurencije izvana. Sve su one razvile svoje velike kompanije na visokim carinskim i drugim zaštitama, te na sprečavanju stranih investicija. Da bi dobile odobrenje za rad strane kompanije su u SAD-u morale donositi visoke tehnologije, i snabdijevati se iz lokalnih izvora, te izvoziti. SAD nije dozvoljavala strano vlasništvo u bankama iznad 30%. Strani vlasnici dionica u njima nisu imali pravo glasa, te su samo američki državljani mogli biti direktori banaka. Strani investitori također nisu imali pristup djelatnostima od strateškog značaja, osobito u korištenju prirodnih bogatstava. Kompanije u kojima je učešće stranog kapitala bilo veće od 20% nisu mogle kupovati zemlju. To se počelo mijenjati tek pred Drugi svjetski rat kad su SAD postali prva industrijska sila, pa su počele stvarati svoju imperiju trgovinom, dolarom i oružjem.

U Velikoj Britaniji još 1981. godine kad je ,,Nissan, otvorio tvornicu automobila morao je preuzeti obavezu nabavke od lokalnih proizvođača u iznosu od čak 80%.

U Japanu su u mnogim “vitalnim” gospodarskim granama strana ulaganja bila zabranjena.

Nastajanje (neo)liberalnih ideja

A kada je velikim kompanijama iz razvijenih država njihovo državno tržište postalo premalo počeli su se zalagati za širenje liberalnih ideja na čitavi svijet. Tvrdili su kako će otvaranjem granica i ukidanjem zapreka slobodnoj svjetskoj razmijeni svima biti bolje. Te ideje njihovi ekonomski teoretičari su nazvali “neoliberalizam”. Međutim, taj neoliberalizam je bio znatno drugačiji od starog liberalizma “jednakih mogućnosti/prilika”. Umjesto jednakih mogućnosti/prilika uveden je princip jednako-pravnosti. A kada svi imaju jednaka prava onda mali poduzetnici nemaju nikakvu šansu u sukobu sa velikim kompanijama koje posredstvom svojih lobista zakone naručuju prema svojim potrebama.

Evolucija ideologije u Kini

Zahvaljujući neoliberalizmu kompanije iz razvijenih država su vrlo brzo uspjele uništiti lokalne poduzetnike u svim malim državama koje nisu znale, ili mogle zaštititi svoje kompanije. Međutim, to im u Kini nije uspjelo. Nakon perioda velike gladi u Kini kineski komunisti su shvatili kako Marxsova ekonomska teorija ne funkcionira, te su se odrekli marxsističkih ekonomskih zabluda, ali se nisu odrekli Lenjinovih političkih teorija.

Naime, početkom 20-og stoljeća komunisti su shvatili kako su radnici manjina i kako nikada ne mogu na slobodnim izborima osvojiti vlast. Zato “radnička klasa” kao manjina mora uvesti teror i diktaturu nad većinom “kapitalista” i drugih “parazita”. U ime te “radničke klase” tu diktaturu mora provoditi “avangarda radničke klase”, a to je komunistička partija. Već 1901. u boljševičkoj «Iskri» mladi Lenjin piše «Mi nikad nismo odbacili načelo terora i ne ćemo to nikad učiniti. Teror kao jedan od oblika vojnog djelovanja može biti korisno upotrijebljen, pa čak i nužan.» Zahvaljujući takvim stavovima na kongresu komunista u Londonu 1903. vođa komunista postao je Lenjin.

Nagli gospodarski razvoj Kine

Kada su Kineski komunisti odlučili napustiti marksističke ekonomske teorije nije im palo ni na pamet napustiti i Lenjinovo načelo održanja vlasti terorom. I tako je nastao spoj političkog komunizma i ekonomskog liberalizma. Kina se otvorila za strana ulaganja, što su strane korporacije jedva dočekale. Njihov osnovni motiv za ulaganje je bila potreba za sniženjem troškova proizvodnje, što je nužno za održavanje svoje konkurentnosti na svjetskom tržištu. Oni koji su prvi počeli ulagati vrlo brzo su počeli napredovati u odnosu na konkurenciju. A najvažniji čimbenik konkurentnosti je bila jeftina radna snaga u Kini.

Međutim, kineskoj politici nije padalo na pamet da svu moć prepuste stranim korporacijama. Kad god bi neka strana korporacija, najčešće iz Njemačke osnovala poduzeće u Kini, tada bi Kina nekom svom odabranom privatnom poduzetniku dala poticaje za osnivanje iste takve kompanije. Radnici koji su u prvoj smjeni radili u stranoj tvornici popodne bi isti taj posao radili i u kineskoj tvornici.

Chart: China Is the World's Manufacturing Superpower | Statista
Slika: Kina je vodeća svjetska proizvodna supersila. Udjel država u ukupnoj svjetskoj proizvodnji u 2019.g.

Reakcija Zapada i “igra” sa Kinom kreće

I tako se Kina počela naglo razvijati. A brzina razvoja je iznenadila sve zapadne sile. Najprije su reagirale SAD. Mislili su Kineski razvoj kontrolirati kontrolom naftnih putova iz perzijskog zaljeva. Kada su vidjeli kako Kina i Iran planiraju izgraditi naftovod i plinovod preko Afganistana pokrenuli su proces koji je završio okupacijom Afganistana. Kinezi su reagirali izgradnjom transportnih putova prema Rusiji pa su i taj problem riješili. I tako je Kina postala druga najrazvijenija država na svijetu koji ima stopu razvoja oko 10 posto godišnje.

Po tržišnih ekonomskim zakonitostima ovaj nagli razvoj bi morao usporiti zato što sa rastom dolazi do pune zaposlenosti, a sa punom zaposlenošću bi i plaća radnika u Kini morala porasti. A kada plaće porastu i kineska konkurentnost bi morala opasti. Međutim, Kineski ekonomisti su vrlo dobro shvatili ekonomske zakonitosti i pobrinuli su se za ograničavanju rasta standarda u Kini, kako bi zadržali visoki rast izvoza kojim kupuju sirovine širom svijeta i ulažu u ono što je njima potrebno. Rast standarda su ograničili vrlo jednostavno. Sve izvoznike su maksimalno oslobodili svih poreza, dok su domaću potrošnju visoko oporezovali. Na taj način drže pod kontrolom domaću potražnju, uvoz i sektor usluga namijenjen domaćim kupcima. I to im je u potpunosti uspjelo. Standard je znatnije porastao samo poduzetnicima koji mogu putovati po svijetu, dok obični radnici jeftino mogu kupiti samo stan u velikim novim industrijskim gradovima, a sve ostale robe i usluge su im i dalje skupe.

Chart: China Experiences Slowest Population Growth In Decades | Statista
Slika: Kina bilježi pad stope rasta stanovništva od 1970-tih godina

Ako danas zapad želi zaustaviti kineski rast i pretvaranje Kine u najjaču svjetsku silu potrebno je promijeniti strategiju, a ne taktiku.

Moraju promijeniti ekonomsku ideologiju koja je dovela da naglog kineskoga rasta.

Politiku poticaja svojih kompanija novčanim donacijama moraju napustiti što je više moguće. Da bi se jednom sektoru dalo nekom drugom sektoru treba uzeti, a tada taj drugi sektor postaje nekonkurentan u odnosu na kinesku robu. Osim toga, kod davanja poticaja uvijek postoji velika mogućnost korumpiranja birokrata koji odlučuju koji projekt je dobar a koji loš. Poticaje treba davati samo kao porezne olakšice, baš kao što to čini i Kina. Ali poticaje u obliku poreznih olakšica ne treba davati izvoznicima, zato što se time ne može pobijediti Kina koja ima jeftiniju radnu snagu. Porezne olakšice treba davati samo u supstituciju uvoza. Tek puno većom proizvodnjom vlastitih roba koji se sada uvoze moguće je zaustaviti Kinu. Ovakvi poticaji ne odgovaraju ni velikim zapadnim korporacijama koje su na međunarodnom tržištu osvojili mnoge manje države, pa pomažu političarima koji će raditi za njih. Ali političari zapadnih država se moraju odlučiti jesu li im važniji interesi korporacija u kojima oni često imaju dionice, ili im je važnije zaustaviti Kinu koja će sadašnjom politikom na kraju tržišne bitke ipak, nešto kasnije uništiti i kompanije u kojima ti zapadni političari oni imaju dionice.

Više na Novenews.

GDP per capita in China, 2020: MapPorn
Slika: Prosječni Bruto Domaći Proizvod (BDP) po stanovniku, u Kini je u 2020.g. iznosio 10.451 USD. Slika prikazuje BDP po stanovniku po provincijama: tamnije boje = lošiji BDP i obrnuto (svjetilje boje = bolji BDP), a najbolji BDP je označen zeleno.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button