Jednom prilikom Kardinala su probudili povici jednog pijanog stražara: ” Di je onaj pop da ga zakoljem”
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac u listopadu 1946. godine na montiranom sudskom procesu u Zagrebu osuđen je na 16. godina zatvora i 5. godina gubitka svih građanskih prava.
Kardinal je na suđenju prihvatio nepravednu osudu znajući da je njegova osuda već sastavljena prije samog suđenja. Nakon suđenja blaženi Kardinal premješten je iz Zagrebačkog pritvora u Kazneno popravni dom Lepoglava, gdje je bio smješten u sobi potpuno izoliran od ostalih zatvorenika.
Stražari u Lepoglavi maltretirali su Stepinca izrugivanjem, tjeranjem ostalih zatvorenika da okrenu Kardinalu leđa dok prolazi hodnikom, ponižavanjem dok bi čistio svoju sobu, naime komunisti tvrde da je Kardinal u Lepoglavskom zatvoru imao sanitarni čvor s kupatilom, Kardinal to nije imao nego je nuždu vršio u zato pripravljenu posudu, a kada bi je iznosio na čišćenje Kardinala bi stražari ponižavali, u nadi da će ga tako psihički slomiti.
Kardinal u Lepoglavi nije imao mirne noći
Jednom prilikom Kardinala su probudili povici jednog pijanog stražara: ” Di je onaj pop da ga zakoljem”, stražar je krenuo prema Kardinalovoj ćeliji s namjerom da ga ubije, srećom ga je kolega stražar u tom naumu spriječio. Kardinal je vrijeme provodio slaveći sv. Misu, prevodeći religijske knjige, pišući propovjedi i moleći za svoje progonitelje.
Stepinac nije ni slutio koliko daleko seže zloba njegovih neprijatelja dok je za njih molio. “Crveni ” u Lepoglavi potajno su Kardinalu u hranu koju su mu donosili stavljali otrov, za taj posao bila su zadužena trojica:
Vinko Masle – Hrvat,
gospodin D. O. – Srbin i
Rifad Pašić – Musliman.
Sva su trojica kasnije, po “partijskoj liniji“, nagrađena direktorskim mjestima u privrednim tvrtkama, a obavljali su i zahtjevnije zadaće za Službu državne bezbjednosti.
Vinko Masle, prvotnog prezimena Budimir, rođen 21. siječnja 1927. u Sinju, dakle rođeni Sinjanin; stanovao je na zagrebačkoj Peščenici. Umro je u Zagrebu 4. travnja 1994.
U alkoholiziranom društvu Masle se pohvalio: “Drugovi, ja sam od svih vas najviše zaslužan. Ja sam dobio zadatak da otrujem ratnog zločinca Stepinca. Od naših specijalista liječnika Ozne dobio sam specijalan otrov i osobno ga stavljao u njegovu hranu. Otrov je kumulativan i nije djelovao dok je Stepinac bio kod nas. Učinak je počeo kad je bio u Krašiću. Nitko nije mogao ustanoviti od svjetskih liječnika da je zločinac Stepinac otrovan i da je zbog toga morao umrijeti te da ga nijedna liječnička ekipa spasiti nije mogla.”
Vinkova supruga Katarina pl. Brigljević, rođena 21. listopada 1938., na vlastitu molbu došla je 12. travnja 1995. godine u Ured kancelara Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu i pred dr. Ivanom Tilšerom, kancelarom potpisala izjavu da je njezin muž Vinko Masle odlazio u Lepoglavu.
Da se Vinko više puta hvalio kako je otrovao Stepinca potvrdila je i Vinkova tetka redovnica s. Gotfrida Milošević, redovnica iz družbe kćeri milosrđa. Izjavila je na crkvenom sudištu 31. svibnja 1995.: ” Moj nećak pripovijedao mi je i to da su pokušali otrovati nadbiskupa Stepinca putem hrane dok je bio u zatvoru. Nemam što drugo nadodati.
Uvijek sam držala nadbiskupa Stepinca kao pravog sveca koji je umro zbog trpljenja podnesenog za vjeru i svetu Crkvu.”Nakon što je Kardinal razbolio premješten je iz Lepoglave u kućni pritvor u rodnu župu Krašić, gdje je od posljedica trovanja blago u Gospodinu usnuo 10. veljače 1960, navečer je Kardinalovo tijelo prebačeno na Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu gdje je izvršena obdukcija.
Kardinalu su tom prilikom izvađeni svi organi, među njima i srce koje je kasnije UDBA spalila. Kardinal je pokopan u Zagrebačkoj prvostolnici, njegov grob postao je hodočasničko mjesto svih Hrvata.
Izvor: Zvonimir Barišić
