Ako želite testirati stvarni doseg “tolerancije” hrvatske ljevice, ne morate ići daleko – dovoljno je pogledati komentare na račun saborske zastupnice Marije Selak Raspudić. Svaki drugi “progresivni” um ne propušta priliku da joj zalijepi etikete:
👉 “Hercegovačka seljenka”
👉 “Kamenjarka”
👉 “Glupa Bosanka”
👉 “Razaračica tuđih brakova”
I sve to – bez ikakve reakcije. Bez osude. Bez članka. Bez službene izjave neke od brojnih “feminističkih” udruga koje inače skaču na prvu za daleki Madagaskar, ali ne vide kada se na hrvatsku ženu baca blato.
Zamijenimo subjekt priče – pa recimo istinu naglas
Zamislimo da je netko ovako govorio o pripadnici srpske, romske ili LGBTQ zajednice.
Zamislimo da je netko nazvao osobu “seljenkom”, “glupom X” ili “razaračem” samo zato što dolazi iz manjinske zajednice i ima politički stav.
Mediji bi gorjeli. Pravobraniteljica bi davala izjave. Saborski klubovi bi tražili stanke. Udruga za udrugom izlazila bi s priopćenjima.
Ali kad je riječ o konzervativnoj ženi, k tome inteligentnoj, obrazovanoj i uspješnoj, tada vrijede neka druga pravila. Tada je dopušteno sve: ismijavanje porijekla, vrijeđanje izgleda, sramoćenje obitelji. Jer – nije njihova. Nije dio kaste. Ne nosi pravu boju bedža.
Govor mržnje postaje dopušten kad dolazi “s lijeva”
To je suština problema – dvostruki kriteriji. Sve što je zabranjeno konzervativcima, dopušteno je ljevici. Sve što je mržnja kada dolazi iz “desnog” smjera, postaje “satira”, “kritika”, pa čak i “antifašizam” – kada dolazi s druge strane.
Marija Selak Raspudić za njih je opasna jer ima ono što oni nemaju:
✅ Argument
✅ Stil
✅ Integritet
✅ I što je najgore – ne može se ušutkati etiketama.
Zato napadi postaju osobni. Primitivni. Seksistički. I zato šute svi oni koji bi inače trebali govoriti – jer se pokazuje da njima nije stalo do žena, već do žena koje glasaju ispravno.
