Vukovarski heroj Ivan Šajtović do posljednjeg dana je branio svoj grad iako je bio gotovo bio slijep. Njegovi suborci otkrivaju nevjerojatne detalje…
Svi smo bili izranjavani i gladni, ali on je bio praktički slijep – na jedno oko uopće nije vidio, na drugo samo 30 posto, a uz to je još bio nagluh. Unatoč svemu tome, taj čovjek u svim teškim situacijama nije odstupio ni metra, borio se kao lav! Da se mene pita, ja bih mu spomenik dignuo i na njemu bi pisalo: ‘Daj mi nekoga tko vidi’. To je bila njegova rečenica. Zamislite, čovjek praktički ide u smrt, a samo mu treba netko tko vidi. I ide… Da Amerikanci to imaju, film bi sigurno snimili. Nevjerojatan lik.
Ovo je o Ivanu Šajtoviću ispričao vukovarski heroj Igor Široki. On ga smatra najfascinantnijom osobom obrane Vukovara, a taj se zagrebački snajperist zaista nagledao svega kada je s tek navršenih 19 godina kao pripadnik HOS-a uputio na najkrvavije ratište Domovinskog rata.
Taj njegov citat nas je motivirao da dođemo do još nekih sugovornika koji nam mogu nešto reći o Šajtoviću. I došli smo do njegovih suboraca Stjepana Antolića – Tonča, Zvonimira Ćurkovića i Nikice Burića – Samoborca, a popričali smo i s Ivanovim sinom Igorom koji živi u Splitu. Ali prije toga nam je Široki rekao još nekoliko rečenica…
– Početkom listopada 1991. nam se pridružio na Sajmištu, više je sličio civilu nego vojniku jer nije bio odjeven u uniformu i bio je stariji, drugačiji od nas mlađarije na tom punktu. Uz te godine i fizičke nedostatke, stvarno mu nije bilo mjesto tu na prvoj crti. Svatko bi pobjegao, ali on je ostao do kraja, bio je tu kada smo ginuli i bili ranjavani, baš rame u rame uz nas ili u krugu od maksimalno 50-ak metara – rekao nam je Široki.
– Najfascinantnije je to što se taj čovjek nikada nije žalio na nikakve bolove, nikada nije rekao da ne može, nikada nije rekao da bi otišao, a imao je sva moguća prava da otiđe i nitko mu ne bi zamjerio jer je čovjek bio praktički slijep. Svi smo bili ranjavani po rukama, nogama, ali najgori hendikep je kada oči nastradaju.
Dosta godina nakon rata u Splitu je saznao još jednu nevjerojatnu stvar vezanu za Ivana Šajtovića.
– Njegov sin Igor mi je ispričao da je bio ranjen snajperom prije nego što je došao na naš položaj, to nam on nije niti spomenuo! Tu informaciju je Igorovoj majci Branki kazao dr. Juraj Njavro kada ga je sredinom devedesetih posjetila u Zagrebu, on ga je liječio u vukovarskoj bolnici. Rekao je da je dva puta bio kod njega, te da bi samo tražio da ga ‘zakrpe’ i vratio bi se na bojišnicu.
Inače, Ivan Šajtović i Igor Široki su se tijekom bitke za Vukovar zamijenili za puške, mladom snajperistu je više odgovarao preklopni kalašnjikov, dok je starom ratniku na stražama bio dobar i kalašnjikov s kundakom.
