Dr. sc. Vlatka Vukelić, povjesničarka i sveučilišna profesorica poznata po kritici ideološki oblikovanih narativa, u podcastu „Hrvatska uživo” razotkriva kako se priče o Sisku koriste kao instrument političke detuđmanizacije.
Govori o prešućenim dijelovima povijesti, pritiscima na istraživače i borbi za objektivno sagledavanje hrvatske prošlosti – temi koja i danas izaziva snažne ideološke podjele.
Vukelić o ‘dječjem logoru’ u Sisku: ‘Takvo mjesto nije postojalo. To je bilo prihvatilište’
O postojanju tzv. dječjeg logora u Sisku, Vukelić kaže da može zaključiti da takvo mjesto nije postojalo.
“Naime, radilo se o Dječjem prihvatilištu koje je bilo u nadležnosti Ministarstva udružbe NDH. Odnosno, današnjim rječnikom rečeno, “ministarstva socijalne skrbi”. Da se radilo o logoru u pravom smislu riječi, u tom bi slučaju taj objekt bio pod nadzorom policijskih ili vojnih struktura NDH”, navodi Vukelić.
“Usporedbe radi, logor Jasenovac je bio u nadležnosti postrojbe poznate pod nazivom “Ustaška obrana”. Također, poznata su imena zapovjednika logora Jasenovac. U slučaju tzv. dječjeg logora Sisak nema takvih podataka. Ono što se javnosti želi predstaviti kao logor u Sisku za djecu zapravo su četiri prostorno odvojena objekta u ondašnjem i današnjem centru Siska (Sokolana, škola u Novom Sisku, Samostan, Skladište Reiss). I po tome je očito da se ne radi o jedinstvenom prostoru koji je fizički odijeljen od stanovnika grada”, naglašava Vukelić.
Prof. Vukelić napominje da je Prihvatilište formirano ad hoc. Ono nije bilo dio nekakvog sustavnog plana, već produkt niza nesretnih okolnosti za djecu.
Dodaje da su uvjeti u Prihvatilištu bili teški. No, požrtvovnošću i građana i samih organizatora zbrinjavanja (Kamilo Bressler i njegov tim), većina djece dobila je novu priliku.
“Prema popisu Antuna Dumbovića, od posljedica bolesti i raznih zaraza, preminulo je 1154 djece. Važno je napomenuti i da su djeca u akutnom stanju stigla u Sisak, odnosno u Prihvatilište su zaprimljena već bolesna, tako da je prioritet bio suzbiti širenje zaraze.
Pitanje medicinskih standarda i uvjeta u Drugom svjetskom ratu, sasvim je drugo pitanje. Međutim, ako se prati stupanj mortaliteta po mjesecima (Prihvatilište je u ovom obliku funkcioniralo 5 mjeseci), uviđa se da je u prvom mjesecu daleko najveći, dok nadalje u kontinuitetu posustaje”, pojasnila je Vukelić.
Opasna manipulacija s ciljem nabijanja krivnje hrvatskom narodu
“Treba li se obilježavati spomen na najnevinije žrtve rata? Svakako, ali ne na način da političari ovu temu koriste na način da iskorištavaju te žrtve za političke ciljeve.” naglašava Vlatka Vukelić.
U nastavku pogledajte cijeli podcast u kojem između ostalog povjesničarka Vukelić govori i o navodnom ”logoru” za djecu u Sisku:
