Jean Michel Nicolier je, osim po hrabrosti, zapamćen po osmijehu i pogledu. Oči ubijenog Francuza govorile su sve, pa tako i u onom kobnom trenutku ulaska domaćih slavonskih Srba, četnika iz Srbije i JNA u bolnicu. Iako je Nicolier u trenutku njihovog ulaska davao intervju francuskim novinarima koji su mu pružali priliku da s njima napusti bolnicu, on je to odbio.
Pogled Jeana Michela kojim je popratio srpske vojnike koji su se o njega u prolazu gotovo očešali kazivao je da je svjestan nadolazeće smrti. Nije bilo straha u pogledu pokojnog Francuza. Samo pomirljivosti.
Najmračniji dio priče ovog stranog branitelja koji za svoje suborce nikako nije stran i kojeg nazivaju bratom, jest taj da je prije smrti imao “poseban tretman”.
Jean Michel je za četnike bio “osobiti neprijatelj” koji je doživio neviđenu okrutnost…
Jedan od svjedoka koji je samim čudom preživio Ovčaru, Dragutin Berghofer, nesretnog Francuza vidio je uoči same smrti:
„Vidio sam, međutim, Kemu koji je Francuza pred mojim očima gotovo ubio od batina. Čim je ušao, pitao je: “Gdje je Francuz?” Jean je odmah istupio. “Dođi, majku ti ustašku, Kemo će ti pokazati!“ Kemo ga je tako tukao nekom palicom, a mi smo svi morali gledati kako mladi Jean vrišti i plače od bolova. I da, svi smo plakali, pa i ja. Plakao sam i tresao se dok mi se slijevala krv iz razbijenog uha… I zbog Francuza koji se valjao po podu i pred nama umirao, i zbog straha da će se to dogoditi i nama. Nemojte misliti da je tada bilo heroja među nama… Bili smo prestravljeni mučenjem“, rekao je Berghofer.
Ono što je šokantno i naročito bolna činjenica je da je Kemo do prije pet-šest godina živio u selu pored Vukovara i da za ovo nikada nije odgovarao iako je policiji višestruko slana prijava.
Ako je ovo istina, a izgleda da je, hoće li konačno netko odgovarati za ova monstruozna zlodjela nad našim braniteljima? I za brojne slučajeve slobodnog šetanja i življenja zločinaca po hrvatskoj zemlji koju su krvlju naših junaka natopili baš oni sami?
Prije pet godina bistu Jean Michel Nicoliera oskvrnuo je maloljetnik iz Vukovara, a hrvatska javnost nikada nije doznala ništa o tom slučaju koji je povučen iz javnosti.
Žalosna je još jedna stvar: zagrebačke i hrvatske ulice i trgove krase imena diktatora Josipa Broza Tita i zločinačkih partizana. Umjesto političkih igrica, nije li došlo vrijeme da se svi ti trgovi preimenuju imenom pravog junaka i mučenika – Jeana Michela Nicoliera?
Jean – Michel Nicolier | In memoriam: dragovoljac Domovinskog rata 1991. godina
