Što to žulja Andreja Plenkovića, kakva se to nervoza uvukla u njega da usred svoje “kolosalne pobjede” na nacionalnoj razini na lokalnim izborima ima potrebu istresti je nad novinarima – pita se Ivan Hrstić. Je li moguće da su mu glavni krivci za neuspjehe u Zagrebu i Splitu baš – novinari? Nije valjda da nije svjestan da pred hrvatskom javnošću iz tog okršaja s medijskim vjetrenjačama ne može izići kao pobjednik?
Sedma sila premijera ne moli, u trenutku kad prepoznaju da udruženi imaju moć, mediji staju jedan iza drugoga kao vojska, jednako braneći i najpametnija i najgluplja svoja pitanja, nikad ne priznajući vlastite greške, krive procjene, pogrešne citate, sve ono što političarima gotovo nikad ne opraštamo.
A pri tome nam se lako može dogoditi da ne primijetimo da smo i sami upali u zamku. Kao u ovom slučaju. Da, naravno da ne možemo vječno pokorno šutjeti na bahate ispade predsjednika, premijera i niza dužnosnika iz najviših i najnižih raznih ešalona, koji sebi uzimaju za pravo pred kamerama, kad god im se nešto digne, dokazivati da su pametniji. No, ponekad je naša reakcija baš ono što oni priželjkuju! Ni za trenutak nisam povjerovao da Plenković ne zna da će mu ovakav ispad kod glasača centra do kojih je njemu inače itekako stalo donijeti samo – štetu.
No, poruka ni nije bila namijenjena njima. A kamoli novinarima. Nije namijenjena niti biračima na ”desnici”općenito. Već isključivo članovima HDZ-a, a pogotovu onima koji u rezultatima ne vide baš tako “kolosalnu pobjedu”, već pokušavaju tražiti odgovornost za propuštene prilike i gorke poraze. Novinari su, pokušavši premijeru uzvratiti sve što ga spada, posve predvidivo otišli ne jedan nego nekoliko koraka predaleko – a to je baš ono što je Plenkoviću trebalo kako bi mu poslužilo kao dokaz dvostrukih kriterija novinara!
U ovom trenutku tražiti razlike između kandidata, tko ih je kako, kada i zašto postavio, jesu li poraze doživjeli Plenkovićevi podobnici, a pobjede ostvarili neki drugi kandidati, značilo bi svrstavati se na stranu baš onog imaginarnog ili stvarnog vanjskog neprijatelja po kojem je Plenković u ovom napadu na medije žestoko opleo.
Hrstić – Anušić i Franković će morati stati na loptu
Župan Anušić iz Osijeka i gradonačelnik Franković iz Dubrovnika tako će vrlo brzo morati stati na loptu i polizati izrečeno, mišljenja je Hrstić. Iako svatko razuman vidi da njihova kritika itekako stoji. – Ne jednom sam dobio poziv iz Zagreba da bi nešto trebalo napraviti ovako ili onako, nikad nisam poslušao, nisam takav čovjek, ističe Franković. Očito je da su ponajviše problema s prolaskom imali oni koji su postavljeni prekasno, bez prave podrške i rukopoloženi ”von oben”, za razliku od onih čija se javna percepcija na lokalnoj razini gradila godinama.
Hrstić – Plenković je u pravu za Lalića
Hrstić kaže da je Plenković u pravu za Lalića koji je u ulozi neovisnog analitičara bez anestezije uživo masakrirao HDZ-ovog kandidata. Čak se i Puhovski osjetio diskriminiran jer mediji nisu reagirali na Milanovićev napad na njega, a sad su unisono skočili na Plenkovića zbog napada na Lalića. U pravu je šef HDZ-a i da su Davor Filipović i Vice Mihanović bili izloženi prekomjernom bombardiranju iz medija.
Filipovićeva izjava o Balaševiću i ćirilici napuhana je do nevjerojatnih proporcija. Mihanoviću sasvim sigurno nije pomogao doktorat napisan na jeziku koji sugerira da taj tužni tekst prije novinara nitko, uključujući i autora – nije ni pročitao.
S druge strane, kaže Hrstić, čini se da su ustaške pjesme i atisemitski ispadi samo pomogli Ivici Puljku i njegovom zamjeniku. Izgubili su oni koji nisu imali niti podršku vlastite stranke. Kninjanin Marko Jelić i u samom gradu Šibeniku do nogu je potukao iskusnog Gorana Pauka. Istovremeno, hadezeovac Burić u istom gradu uvjerljivo je ponovno pobijedio u utrci za gradonačelnika. To je podatak koji zahtijeva analizu!
– Ne može, neću dozvoliti dvostruke kriterije – kaže Plenković. Hrstić nadalje tvrdi da, premijer i inače voli ponavljati da nešto neće dozvoliti. Kao da će ga netko pitati za dozvolu! Ideja da je netko u medijima skovao urotu da Davora dosljedno nazivaju Damir, te da je to imalo opipljivog utjecaja na izbore, jednostavno je ridikulozna. Je li ispravno Irak ili Iran? Damir ili Davor?
Posve je jasno da se radi o običnim lapsusima u programu uživo. A lapsusi znaju biti zarazni. Ako je Plenković htio ilustrativne primjere za diskriminaciju njegovih kandidata, zasigurno je mogao pronaći mnogo, mnogo bolje! Ali ako doista želi otkriti prave razloge zašto nisu prošli, te razloge mora potražiti prvo – u vlastitom dvorištu zaključuje Hrstić u kolumni u kolumni za Večernji list.
