Točno je 50 godina od vjerojatno najvećeg medicinsko-socijalnog eksperimenta koji je proveden nad narodom tadašnje Jugoslavije, a doba koje živimo donosi potpuno novu dimenziju i pogled na tadašnja zbivanja.
Skoro pola stoljeća je prošlo od misterioznog događaja koji je, ispostaviti će se, uzrokovao pogoršanje zdravstvene slike cijele nacije, a da se ni do danas o tome ne zna skoro ništa
To ostavlja veliku sumnju da je epidemija Velikih boginja u Jugoslaviji bio prvi uspješni projekt prisilnog masovnog cijepljenja na području cijele države.
Također, postoji velika mogućnost da je tada isprobano masovno zastrašivanje u cilju cijepljenja čitavog stanovništva Jugoslavije, koje je polučilo uspjeh…..nažalost, na štetu zdravlja naroda.
Kao što je cijela SFRJ bila veliki eksperimentalni geopolitički poligon, tako je i (lažna) epidemija velikih crnih boginja iz 1972. godine bila do tada najveći eksperimentalni poligon globalne kemijsko-farmako-medicinske hobotnice na jednu nesuverenu državu.
Zapravo, cijeli događaj predstavljao je veliki, organizirani napad na zdravlje stanovništva od, tada dvadesetak milijuna njih koji su se morali (neki i više puta, kome se nije primilo) cijepiti zagonetnim cjepivima iz SAD-a, koje su bile spremne na sami mig WHO-a o izbijanju epidemije misleći već iskorijenjenih Variola boginja.
Da raspodjelu cjepiva provede, Zaklada Rockefeller se odlučila za Jugoslaviju.
Režim na čelu s Titom i Kardeljem bio je favorizirana interesna zona Rockefellerovih
Stručnjaci iz WHO već su bili spremni da, na poziv komunističkog režima, smjesta dotrče u Jugoslaviju.
Neupućenim jugoslavenskim doktorima “stručno” su objašnjavali o kakvoj se zapravo visoko zaraznoj bolesti radi.
Cijepljenje stanovništva izvršeno je prisilno, a negdje i pod prijetnjom oružjem. Cijelokupan aparat službi „bezbjednosti“, kao i opća medijska propaganda, sve je stavljeno u službu zastrašivanja stanovništva visoko zaraznom Variolom protiv koje svatko i svugdje mora biti cijepljen.
Kako to da je Ibrahim Hoti, kosovski Arbanas, koji je navodno bio zaslužan za “uvoz odavno iskorijenjene bolesti”, koju je donio s hadžiluka u Meki, prije svog putovanja – saznalo se i potvrdilo – bio uredno cijepljen protiv Velikih Boginja?!
Ostaje nejasno i kako je Hotijev brat iz Novog Pazara, Redžepi, od njega zaražen, donio preko kraljevačke bolnice i Beograda virus u kliniku.
Do tada nije bilo niti jednog potvrđenog slučaja zaraze van Beograda i blokirane klinike za infektivne bolesti.
VIDEO – Variola Vera
Složiti ćete se, previše je mala vjerojatnost za nečim takvim. Prema verziji službene alopatske medicine, virus Variole je u prošlosti više puta harao i kosio, negdje i desetkujući stanovništvo.
Uvijek kada bi se negdje u svijetu pojavila epidemija, odnosila bi ogroman broj života.
Virus (Boginja) je bio veliko smrtonosno zlo, sve dok se nije izradilo cjepivo protiv istog. Tako su velike crne boginje iskorijenjene.
Međutim, prema neslužbenoj povijesnoj i medicinskoj verziji, Variolu uopće ne prenosi nikakav virus. Naime, liječnik i prirodoslovac, Dr. Charles Campbell istraživao je način kako i zašto nastaju velike boginje. To se najčešće događalo među afričkim stanovništvom, i tamo gdje je vladala nehigijena.
Utvrdio je, a potom i znanstveno dokazao, da su jedini prenosioci bolesti inteligentni insekti koji žive u krevetu – stjenice.
Prema simptomima i izgledu oboljelih, ima analitičara koji zastupaju verziju da je epidemija Variole vere iz 1972. godine bio napad bakteijom Antraks!?
Najvjerojatnije da se bolest prenosi preko crnih krasta na koži – pustula. Kod oboljelih od Variole u terminalnom stadijumu, kraste se osuše i dolazi do pucanja, prskanja praškaste materije iz njih.
Kada zdrava osoba dođe u dodir s prahom iz pustule oboljelog, može doći do zaraze bakterijom kroz kožu. Ili putem udisaja. Ne radi se o virusnoj infekciji i cjepiva su, kao i za svaku “virusnu zarazu”, nepotrebna a time i štetne.
Sve verzije imaju odliku BIOTERORIZMA. Poslije ove epidemije i masovnog cijepljenja dolazi do novonastalih bolesti u području ENDOKRINOLOGIJE, ali i do nastanka malignih bolesti na neuro-endokrinom sustavu.
Tijekom 1970-ih zabilježen je nagli porast teških autoimunih oboljenja, a velik broj takvih se i po prvi put javlja (koje nisu genetski uvjetovane).
Na desetogodišnjicu epidemije snimljen je i visokobudžetni horor film, koji nedvosmisleno sugerira na spasonosnost masovnog cijepljenja i obiluje skrivenim porukama.
