Čini se kao da je Vladi RH i ministarstvima važnije otvoriti tržište poljoprivrednim zemljištem za strance, nego li zadržati vlastitu proizvodnju.
Prije deset godina, netom prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, imali smo blizu 60.000 registriranih isporučitelja mlijeka. Taj je broj u prosincu 2022. godine pao ispod tri tisuće. O ovom frapantnom podatku, svoj je osvrt za Narod.hr napisala Ružica Vukovac, nezavisna saborska zastupnica i potpredsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu koja poručuje: Hrvatska je odustala od vlastite proizvodnje mlijeka.
Još u prosincu prošle godine pao je broj isporučitelja kravljeg mlijeka ispod tri tisuće. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iz mjeseca u mjesec bilježi se pad proizvodnje domaćeg kravljeg mlijeka.
Proizvođači mlijeka daju svoje krave na klaonicu i napuštaju ognjišta
Ujedno u komunikaciji sa samim stočarima, na dnevnoj bazi osobno sam informirana od strane samim vlasnika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava o odustajanju od proizvodnje mlijeka. Proizvođači mlijeka, duboko razočarani pristupom države prema njima, daju svoje krave na klaonicu i napuštaju ognjišta.
Uz nagomilane probleme stočari se i dalje žale na nedostupnost državnog poljoprivrednog zemljišta. Ministarstvo poljoprivrede i sama Vlada ove vapaje ignoriraju. Čini se kao da im je važnije otvoriti tržište poljoprivrednim zemljištem za strance, nego li zadržati vlastitu proizvodnju.
Na tržištu sve više uvoznog mlijeka i prerađevina
S obzirom da potrošnja mlijeka u Hrvatskoj nije pala, očito je kako je na tržištu sve više uvoznog mlijeka i prerađevina (sir, vrhnje, jogurt…) koja nisu proizvedena od domaće sirovine. Podaci DZS-a, naime, otkrivaju kako je u desetogodišnjem razdoblju prosječna količina prikupljenog mlijeka u Hrvatskoj pala za više od 30 %.
Politika dugi niz godina obračunava s proizvođačima mlijeka
Duboko žalim jer se u našoj lijepoj zemlji politika dugi niz godina obračunava s proizvođačima mlijeka. A zašto to tvrdim? Dodjela je poljoprivrednog zemljišta kod nas postala političko pitanje. Sve floskule koje čujete od strane vladajućih kojima izražavaju brigu za taj sektor, na tom primjeru padaju u vodu. Njih zapravo nije briga. Niti za proizvodnju zdrave hrane, niti za opstanak hrvatskoga sela. I to dokazuju, u vrijeme jedne od najjačih financijskih kriza, donoseći zakon kojim ne predviđaju niti jedan bod prilikom dodjele državnog zemljišta – proizvođačima mlijeka.
Javnost svjedoči suzama ojađenih proizvođača mlijeka koji ostaju bez parcela nužnih za ispašu ili proizvodnju krmiva. Nakon javnih istupa, na teren dolazi ministrica i izjavljuje da je sve u skladu sa zakonom. Čini se da bez najvažnijih resursa, koji znače prehrambeni suverenitet jedne zemlje, ostajemo u skladu sa zakonom.
K tome, posljednjih godina zabilježen je dramatičan rast cijena sirovina na svjetskom tržištu, pa tako i u Hrvatskoj. Pored strukturnih problema u domaćem sektoru stočarstva i naglog rasta cijena inputa, prošlu godinu obilježila je suša poglavito u pašnom dijelu godine. Uz sušu, stočari u pojedinim dijelovima Hrvatske bore se i sa posljedicama uništenja proizvodnih kapaciteta uzrokovanih tučom. A Vlada RH planira ukidanje protugradne obrane. Potpuno suprotno potrebama hrvatskoga sela.
Nagli rast cijena troška hranidbe stoke
Analiza Fakulteta agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka pokazala je kako je došlo do naglog rasta cijena troška hranidbe stoke, koji je do skoka u 2021. godini ukupno bio do otprilike 50 posto materijalnih troškova, a trenutno u pojedinim sektorima prelazi i 70 posto materijalnih troškova. Rezultat je to rasta cijena žitarica, prerađevina od žitarica i stočne hrane, gdje je u nekim slučajevima rast cijena veći od 50 posto. Takva situacija na tržištu uzrokuje poslovanje s gubitkom.
Navedeno stanje na domaćem tržišta iziskuje brzu i ciljanu potporu domaćim sektorima stočarstva i tu u smislu potpora u vidu kratkotrajne državne pomoći koja bi subvencionirala razliku rasta cijene osnovnih inputa u stočarskoj proizvodnji (žitarica, prerađevina i stočne hrane). Međutim, takve potpore su jednokratne i nikako ne mogu nadoknaditi vlastitu proizvodnju krmiva na vlastitim ili zakupljenim površinama.
Poljoprivrednik nema pričuvnu domovinu. On nije stavka u proračunu
Mlijeko veže sve poljoprivredne proizvodnje: meso, kožu, stajski gnoj, pašnjake i oranice, gotovo cjelokupni ratarski plodored. Poljoprivrednik u ovom sustavu nije samo proizvođač i poduzetnik, nego i vlasnik i korisnik zemlje. Nalazi se na čelu obitelji i obiteljskog gospodarstva. Poljoprivrednik nema pričuvnu domovinu. On nije stavka u proračunu. Čuvar je hrvatskih vrijednosti, jezika, baštine, vjere, izvornih proizvoda i nacionalnih granica.
Opasno je za državu da hrvatski prostor ostane bez takvog čovjeka, a upravo se to događa.
Poljoprivrednik, stočar, čuva svoje okruženje i svoju održivu proizvodnju, kako bi sebi i potomcima namaknuo prave proizvode, ali i osnažio ćudoredne vrijednosti kao: samopoštovanje, ponos i dostojanstvo hrvatskog čovjeka.
Uništimo li stočarstvo, rušimo čitavu poljoprivredu
Uništimo li stočarstvo, rušimo čitavu poljoprivredu. Bez stočarstva nema smisla biljna proizvodnja, a pogotovo što se plodnost tla ne može održavati bez stajskog gnoja.
Ostanemo li dugoročno bez obiteljske poljoprivrede, ostat ćemo bez kvalitetne hrane. Nakon nestanka nafte koji se približava, bez vlastite poljoprivrede ostat ćemo i bez energije. Zemlja koja ima vlastitu poljoprivredu i jako stočarstvo može proizvoditi dio energije. Zemlja koja proizvodi bioenergiju ima budućnost.
Samo ako odgovorno pristupimo poljoprivredi jasno podupirući naše selo, možemo se nadati da će mnogi mladi Hrvati naći posla i ostajati na svojoj grudi čuvajući svoju baštinu, njegujući i voleći svoju domovinu.
