Depresivna poruka Tomislava Vukovića na fejsu: “Rat će se završiti, vođe će se rukovati. Ali ostat će ona stara majka koja čeka svoga sina, i ona djevojka koja čeka svog voljenog muža, i ona djeca koja čekaju svog oca junaka. Ne znam tko je prodao domovinu. Ali sam vidio tko je platio cijenu…”
Crnjeg citata dugo nisam vidio. Čisto crnilo! Rat u Ukrajini predugo traje. Iscrpljujući je i bez izgleda da uskoro stane. Žrtve su ogromne. Na globalnom planu sad je došao “šerif” i radi red. “Vođe će se rukovati”, misle Trump i Putin, ali će oni osakatiti Ukrajinu. Agresor će dobiti svoj dio plijena. Podsjećam na Z4. Međutim, danas nema Tuđmana da lukavo nadigra agresora. Zato će Zelenskij platiti cijenu mira. Europu se tu za sada ništa ni ne pita. Ona je samu sebe pretvorila u drugorazrednog igrača, u skup birokrata i woke propagatora.
Volio je ići do kraja pa sad plaća alimentaciju…
A tko je sve to zakuhao? Zna se. Marko Perković Thompson. “Ako ne znaš što je bilo…” već je osvojila sve normalne ljude. Pjeva se k’o neslužbena himna. A sad dolazi nova pjesma “Nepročitano pismo“. U samo jedan dan to “pismo” je imalo 860.830 pregleda na Youtubeu. Hrvatska ljevica je u infarktnom stanju, jedva diše na aparatima. Imamo li mi toliko aparata? A radi se samo o glazbi punoj hrvatskog domoljubnog ponosa. Javor Novak, sin velikog Slobodana Novaka, “blago” se čudi: “Pročitajte Wikipediju, koje gluposti tamo pišu o Thompsonu, koje laži, koja podmetanja….”. Thompson se davno uzdigao iznad svojih mrzitelja. On stvara glazbu koja osvaja, budi domoljublje i nacionalni ponos. Do nedavno je sve bilo relativno mirno. Nakon zadnje srebrne rukometne medalje sve se zakuhalo. Nitko nije znao recept kako to skuhati doli rukometaši.
Nakon nastupa Thompsona na Trgu bana Jelačića prigodom proslave srebra naših rukometaša, logično je da je Marko Perković Thompson planirao održati koncert u lipnju na hipodromu. Marko je ekstremno lijevim gradskim vlastima predložio tri termina. Međutim, baš je imao “peh”. “Senfu” nije odgovarao ni jedan jer su navodno svi već “zauzeti”. Možda je Brena u pitanju, a možda je mrena na očima. Gradska vlast ima tek termin u srpnju ili kolovozu. Baš kad je većina na odmoru i izvan grada. I kad su se već zlurado poveselili kako će ih Thompson odbiti, on je prihvatio termin prvi vikend srpnja. Ha, što će sada Tomašević izmisliti da ga odlopta? Vidjet ćemo uskoro…
Na poslu su se držali uvijek jedan uz drugoga. Jedan nije imao ništa pa drugi nije imao što izgubiti.
U Splitu se Puljak bacio na kiparstvo
Uglavnom, ljevičarska falanga “trese” Hrvatsku. U Splitu se Puljak bacio na kiparstvo. Kipar Kuzma Kovačić “zaboravio” je na svoj kip uklesati 26. “oktobra” 1944.g. kao dan ulaska jugo partizana u Split i tako označiti taj datum kao “dan oslobođenja” Splita. Puljak i Puljkica su zbog toga duboko uvrijeđeni. Oni se dobro sjećaju 26. oktobra. Valjda su već tada bili mladi partizani. Ljevica se probudila i za sada samo zijeva.
Stara židovska poslovica glasi: “Pun gas u leru”.
Dugo već ne čitam Večernjak osim ako ga ne nađem u kafiću kraj kuće među novinama koje nitko nije izabrao čitati. Nekad sam ih čak i zastupao. Tako mi se pred nekoliko dana igrom slučaja našao jedan broj Večernjaka u rukama. “Oduševio” me Branimir Pofuk. Po kratkom partijskom postupku naš se Brane u svom “Kontrapunktu” obračunao s “laganim” plijenom Donaldom Trumpom. Pazite ovaj osvetnički naslov: “U iskrenosti svoje besramnosti i prostote Trump samo pokazuje ogoljenu brutalnost i bešćutnost kapitalizma”. Samo što nije napisao da je srećom kod nas obratno. Naravno, jednom jugo-nostalgičaru kapitalizam je još uvijek bauk koji kruži svijetom. Čim je Brane stigao u redakciju sva su mu vrata bila otvorena. Nažalost, još ga nije ubio propuh… Trump se kandidirao tri puta. Jedanput su ga vulgarno pokrali, a dva puta su mu morali priznati pobjedu. Brane misli da su ga pokrali zbog “besramnosti i prostote”. To što se on poziva na Slavoja Žižeka sliči na “guskino čuđenje dreku”.
Pofuk i Gerovac slični su k’o jaje jajetu. Goran Gerovac piše kolumnu “Nikad robom”. Kao on nikada nije živio u komunizmu. Još danas mu u ušima odjekuju riječi njegovog idola: “Drugovi ima sudija koji se drže zakona k’o pijani plota”. Ali “nikad robom” nije ni pisnuo na tu poruku svog idola. Njega zanimaju druge teme: “Hoće li Nebojša Slijepčević imati doček iako ne osvoji Oscara?” i drugo, “Nakon bojkota trgovina je li red za bojkot banaka i crkve?”. Ljevoruki Goran ne zaboravlja istinskog partizanskog neprijatelja – Crkvu. Za njega je pitanje svih pitanja – milodari. Samo Gera pouzdano zna koja se tu lova svake nedjelje okreće. No, dobro… Ako se jednog lijepog dana pojave na našim istočnim granicama Rusi, onda imamo dva kompetentna ljevičara jugofila za pregovarače. Tu je još i Ivica Ivani Šević iz Slobodne…
Više znaju tovar i čovik nego sam čovik…
Cijelu kolumnu možete pročitati na direktno.hr.
crodex.net
