Domovina

Hoće li nestati istina o Domovinskom ratu,o patnji hrvatskog naroda?

Hoćemo li stvarno to dozvoliti nestanak hrvatske povijesti?

Izbrisat će oni Domovinski rat koji je odnio previše hrvatskih duša jer su branile svoju zemlju.
Sakrit će suze majki koje nikada nisu pronašle svoju djecu. Ugasit će nemir djece koja nisu upoznala svoje roditelje. Ostat će sve manje. Istina će nestati. Povijest neće biti zapisana. Iskrivljena slika o patnji hrvatskog naroda hoće. Jednoga dana će hrvatski branitelji u potpunosti postati zločinci, a ne heroji.


Prenosimo kritiku udžbenika povijesti koju je napisao profesor Saša Zamboni:
.
„Ovih dana izdavačke kuće užurbano predstavljaju nove udžbenike povijesti za osmi razred osnovne škole uz koje bi hrvatski osnovnoškolci trebali stjecati znanje o svjetskoj i nacionalnoj povijesti većeg dijela 20. i početka 21. stoljeća. Hrvatsko tržište udžbenika je siguran i unosan posao koji izdavačima donosi oko 200 milijuna kuna iz osiromašenih roditeljskih džepova ili javnih proračuna. Osim financijske koristi, udžbenici nose i obrazovnu odgovornost prema nadolazećim generacijama hrvatskih učenika.

Obzirom da se budućnost ne može bez poznavanja prošlosti graditi, kako je ustvrdio EugenKvaternik, jedan od najvećih i najhrabrijih sinova koje je hrvatski narod imao, čitajući udžbenikeprema kojima će hrvatska djeca narednih godina učiti povijest postavlja se pitanje kakva je hrvatska budućnost.
Sadržaj koji se udžbeničkim prikazima nudi hrvatskim učenicima otvoreno ili prikriveno iza „dojma“autora, „nekih procjena“, subjektivnosti i bizantinskog falsificiranja iznosi čitav niz neistina teučenike dovodi u zabludu oko temeljnih povijesnih činjenica, ali i vrednota na kojima je nastala Republika Hrvatska.
Ukoliko nadležno povjerenstvo za udžbenike Ministarstva znanosti i obrazovanja odluči pokazatizeleno svjetlo uvođenju skandaloznih, znanstveno neutemeljenih i protunacionalnih pamfletaukoričenih u šarene udžbeničke korice označiti će to jednu od završnih faza projugoslavenske kulturne revolucije.
Domovinski rat
U odlomku naziva „balvan revolucija“, Krešimir Erdelja i Igor Stojaković, autori udžbenika Klio 8čiji je izdavač Školska knjiga uspoređuju Miloševićevu velikosrpsku propagandu sa neodmjerenimizjavama „nekih hrvatskih političara“. Pri tome autori idu i korak dalje, pa naglašavaju doprinos nekih hrvatskih političara velikosrpskoj propagandi i „protuhrvatskom raspoloženju u područjima Hrvatske naseljenim srpskim stanovništvom.“ Umjesto opisivanja povijesnog kontinuiteta velikosrpske politike koja od vremena oslobađanja od osmanlijske vlasti nadahnjuje generacije srbijanskih političara, autori iznose paušalne teze koje učenike mogu zbuniti i ostaviti u nedoumici. Možda su autori udžbenika trebali imenovati hrvatske političare koji su osmog srpnja 1989. godine u Kistanjama pokraj Knina ili idućeg dana na kninskom Kosovu polju pred više desetaka tisuća ljudi pomogli protuhrvatskom raspoloženju.
Autori udžbenika Vremeplov 8,Tomislav Bogdanović, Miljenko Hajdarović i Domagoj Švigir čiji jeizdavač Profil Klett d.o.o. drugarski nadopunjuju Erdelju i Stojakovića. Prilikom opisivanja nastankasrpske paradržave tzv. SAO Krajine ne ističu njezin karakter, ali tvrde da su „srpski i hrvatskinacionalisti“ širili „napetost i strah među Hrvatima i Srbima u Hrvatskoj“. Potiče li navedeno idejuo ugroženosti Srba u Hrvatskoj na tragu zloglasnog memoranduma koji je 1986. stvorila Srpska akademija nauka i umetnosti?

Ožujak je zlokobno odbrojavao zadnje sate, a snježnim prostranstvima Plitvičkih jezera obavijenima maglom odzvanjali su zvukovi velikosrpskih pucnjeva u hrvatsku slobodu. Turobnog31. ožujka 1991. godine u obrani domovine od srpskih terorista život je izgubio hrvatskiredarstvenik Josip Jović, hrabri dvadesetdvogodišnjak rodom iz Aržana kod Imotskog. Trideset godina nakon pogibije Josipa Jovića koji je svoj život utkao u temelje Republike Hrvatske autoriudžbenika Vremeplov 8,Tomislav Bogdanović, Miljenko Hajdarović i Domagoj Švigir, u izdanju Profil Klett d.o.o. u istoj rečenici sa Josipom Jovićem hrvatskim učenicima nude ime koreničkogvelikosrbina Rajka Vukadinovića koji je poginuo u velikosrpskoj pobuni protiv Hrvatske. Osim štonavedeni autori smatraju da Rajko Vukadinović zaslužuje spomen u hrvatskim osnovnoškolskimudžbenicima povijesti, umjesto da navedenog imenuju pobunjenim pripadnikom srpskeparavojske, spominju kako su u sukobu poginuli „hrvatski policajac Josip Jović i srpski milicajac Rajko Vukadinović“.
Terorist Rajko Vukadinović je u ruhu „srpskog milicajca“ našao svoje mjesto u udžbeniku, aliprema Hajdaroviću, Bogdanoviću i Švigiru, naprimjer istaknuti general HV-a Janko Bobetko, jedanod heroja obrane Vukovara, Jean-Michel Nicolier ili hrvatski junak Damir Tomljanović Gavran nisu vrijedni spomena.
U odlomku udžbenika Klio 8, „priznanje Republike Hrvatske kao neovisne države. UNPROFOR“autori navode „kršenje ljudskih prava i protjerivanje nesrpskog stanovništva“ na hrvatskom okupiranom području. Nakon toga detaljno navode kršenja ljudskih prava na hrvatskim slobodnim područjima te na taj način bezuvjetno uspoređuju pojedinačne kriminalne aktivnosti koje su se događale nakon dolaska UNPROFOR-a u Hrvatsku i plansko protjerivanje hrvatskog stanovništva sa ciljem stvaranja etnički čiste, velike Srbije. Dapače, potonje detaljnije objašnjavaju. Pa takoErdelja i Stojaković pišu o „stanovima bivših časnika“ koji su nasilno otimani, otpuštanju „mnogih“ Srba s posla bez opravdana razloga, oduzimanju imovine.
Autori udžbenika u izdanju Školske knjige u tekstu koji govori o vojno-redarstvenoj akciji Oluja tvrde da su pojedinci sa hrvatske strane kažnjeni zbog ratnih zločina, što je točno, ali nakon toga navode da unatoč što su kažnjeni „prevladao je dojam da hrvatska vlast nije prikladno reagirala i da nije bila dovoljno odlučna u sprječavanju i kažnjavanju zločina.“ Navođenjem „dojma“ koji je „prevladao“ kao činjenice, autori subjektivno prilaze temi. Bilo bi interesantno čuti kojom su to znanstvenom metodom autori mjerili dojmove, a dalje ih žele prenositi učenicima. Možda istom metodom kojom to radi na primjer dokumentacijski centar.

Važno je jasno i nedvosmisleno prikazati karakter Domovinskog rata te povijesni kontekst događaja. Pojedinačni zločini se, nažalost događaju u svakom ratu, no pretenciozno udžbeničko stavljanje takvih zločina u kontekst zločina velikosrpskog agresora u Domovinskom ratu može biti shvaćen kao pokušaj nametanja krivnje te izjednačavanje žrtve i agresora.
Pobjeda u Domovinskom ratu je temelj na kojemu je nastala slobodna hrvatska država te se istom treba ponositi, a navedeno isticati.
Ponos treba posebno isticati obilježavajući hrvatsku vojnu pobjedu u Oluji, kruni ratne pobjede i temelju krvlju ostvarene slobode. U skladu s navedenim u potpunosti je neprimjeren i zbunjujući pisani povijesni izvor u odlomku „kultura sjećanja“ koji se uz govore Borisa Miloševića i Tome Medveda sastoji od dijelova govora Andreja Plenkovića izrečenih u Kninu 5. kolovoza 2020. godine povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Učenici bi mogli biti zbunjeni čitajući povijesni izvor i zaključiti da se od strane hrvatskog premijera tijekom proslave Oluje u Kninu 2020. godine ništa ne slavi, već da se naglasak stavlja na žaljenje i tugovanje koje preuzima „kulturu sjećanja“.
Hajdarović, Bogdanović i Švigir oslobodilačku operaciju Bljesak učenicima opisuju u jednoj rečenici, a zatim u tri rečenice pišu o posljedicama Bljeska (odmazdi „srpskih snaga“). Stav autora o važnosti oslobodilačke operacije Bljesak dodatno objašnjava činjenica da su više pozornosti posvetili gospodarstvu SSSR-a.
Isti autori operaciju Oluja opisuju sažeto u nekoliko rečenica, a nude i jedan pisani povijesni izvor.Čitajući udžbenik Vremeplov 8 moglo bi se zaključiti da Bljesak i Oluja, kao najveće pobjede u Domovinskom ratu nisu ništa važnije od na primjer nacističkog naoružanja u Drugom svjetskom ratu i njemačkog kanistra za gorivo od prešanoga čelika, zapremnine 20 litara.
Iskrivljeni čin prikaza Domovinskog rata u izdanju Profil Klett d.o.o. doseže svoj vrhunac prikazom fotografije starije ženske osobe grubih crta lica koja u ruci nosi transparent s natpisom „SLOBO JEHEROJ HEROJI-NIKAD-NE UMIRU HAG JE UBICA“ i nacrtanim srcima, a na reveru bedž safotografijom Slobodana Miloševića. Pored opisane fotografije, nalazi se fotografija ljudi koji slavehrvatske heroje Antu Gotovinu i Mladena Markača. Kako bi uklonili svaku sumnju u svoj fetištakozvane balkanske multiperspektivnosti, autori ispod fotografija propitkuju o zadovoljstvu rečenicom „Što misliš zašto dio građana nije zadovoljan radom haškoga suda?“.

Hrvatska sloboda ostvarena pobjedom u Domovinskom ratu na temelju povijesnog i prirodnog prava hrvatskoga naroda i žrtvi naraštaja domoljuba obvezuje nas na povijesnu istinu prema novim generacijama. Imamo li pravo dozvoliti da se stjecanje znanja o nacionalnoj povijesti u osnovnim školama temelji na iskrivljivanju činjenica i izjednačavanju agresora i žrtve?“

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button