Generali:
- Ivan Čermak
- Ljubo Česić
- Ante Gotovina
- Pavao Miljavac
- Davor Domazet Lošo
- Luka Džanko
Ovo vaše pismo odraz je dubine moralnog pada hrvatskog društva, čemu ste vi doprinijeli, jer vi biste kao visoki časnici slavne Hrvatske vojske, koja je hrabrošću i požrtvovnošću i visoko-moralnim domoljubljem pobijedila treću po snazi vojnu silu u Europi, JNA, trebali biti moralna vertikala hrvatskog društva!
Trebali bi čuvati i braniti časne tekovine Domovinskog rata, demokratsko uređenje, pravno uređenu i socijalnu državu za koju ste se borili i pobijedili.
Trebali bi podržavati svakim svojim istupom jednakost svih hrvatskih građana, poštivanje Ustava RH, poštivanje ljudskih prava i sloboda, poštivanje europskih vrijednosti, moralnost i poštenje i svih Rezolucija koje donosi EU Parlament u smislu pravne države i pravednosti.
Međutim ovim potpisima vi ste izabrali sasvim suprotno, branite i čuvate tekovine NOB, udbaške i ostale yugo-paradržavne interesne skupine uperene protiv hrvatskog naroda, protiv hrvatskih branitelja i protiv samih temelja na kojima je nastala sadašnja Hrvatska.
I još se dodatno ukopavate u moralnu kaljužu licemjerja, neznanja i nesagledivih posljedica vaših potpisa po hrvatski narod u razlozima koje navodite kao opravdanje.
Stanje u Hrvatskoj je postalo neodrživo. Svojim potpisom podupirete nepoštivanje zakona, korupciju u svim porama vlasti, vladajuće strukture koje uzurpacijom vlasti krše zakone, pljačkaju još ono malo resursa koje je u Hrvatskoj ostalo od uništenog gospodarstva, krše ljudska prava hrvatskog naroda, diskriminiraju ga u korist manjina koje im drže vlast i pogoduju udbaško-kriminalnim interesnim skupinama.
Generali trebali ste dobro promisliti što to potpisujete! Sam tekst pisma duboko je sporan, nemoralan i suprotan kršćanskim vrijednostima.
Generali čiju vi tragičnu sudbinu branite?
„Da! Potpisao sam pismo podrške brigadirima Hrvatske vojske Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koji su uputili molbu za pomilovanjem mjerodavnoj državnoj instituciji.“ Kaže general Gotovina.
A jeste li pročitali što potpisujete?
O kojoj se to tragičnoj sudbini radi? Zar je tragično što su kao odgovorne osobe i nalogodavci visoko pozicionirani u zloglasnoj tajnoj službi jugoslavenskog represivnog komunističkog režima, UDBI, koja je organizirala i ubila 74 Hrvata, diljem svijeta, konačno odgovarali za samo jedno ubojstvo?
Jeli to vama tragedija? Nije tragedija progon i likvidiranje Hrvata, nego osuda ljudi koji su naredili te likvidacije? A zašto su ih ubili i to u tuđoj zemlji, gdje nisu ugrožavali Jugoslaviju? Samo zato što su bili Hrvati koji nisu podržavali represivni zločinački jugoslavenski režim!
Čija je tragična sudbina?
Onih progonjenih i ubijenih ili progonitelja i naredbodavaca?
Zar bi prelaskom u novu Hrvatsku državu zasluge Perkovića i Mustača u ustroju Hrvatske vojske trebale poništiti sve one smrti koje su naredili i organizirali? Uostalom za svoju ulogu u Domovinskom ratu nagrađeni su dobrim pozicijama u sigurnosnom sustavu RH, dobrim mirovinama i odlikovanjima i osigurali sebi i obiteljima dobar materijalni status.
Svoje najbolje životne godine iskoristili su na slobodi. Vrijeme koje su trebali provesti u zatvoru, kao nalogodavci, oni su proveli na slobodi, 31 godinu nakon ubojstva mirno su živjeli i radili. Sa stajališta kršćanskog oprosta i pomilovanja, oni su pomilovani unaprijed, prije kažnjavanja i odsluženja kazne. I ne samo da su nagrađeni u Hrvatskoj, nego su bili nagrađeni i u onom nakaradnom i zločinačkom yugo sustavu visokim pozicijama za uspješno provođenje državnog terorizma i likvidaciju „državnih neprijatelja“. I Perković i Mustač su, u konačnici, samo vjerni sluge bilo kojeg sustava!
Kada su prešli na hrvatsku stranu (prije svega da zaštite sebe), dobili su priznanja, odlikovanja i činove! Obojica su brigadiri HV! Zanimljivo je i to, dobili su činove, a da bojišnicu nisu ni vidjeli, osim na TV ekranu! Zanimljivo je i to da im, bez obzira na to što su osuđeni na doživotni zatvor, nisu oduzeta odlikovanja i činovi, a generalu Norcu, Glavašu i drugima jesu! A i da ne pišem, da se nisu pisala pisma i tražila pomilovanja kada su u zatvoru, u neljudskim uvjetima, umirali hrvatski general Đuro Brodarac, Tomislav Merčep i mnogi drugi branitelji čija sudbina i patnja očito nije zavrijedila pozornost generalskih potpisnika!
Je li to pravo i pravda?
Pravda je kada svatko odgovara za svoja nedjela, a vi tu jedinu pravdu koju je nota bene dosudilo njemačko pravosuđe, poništavate potpisom za pomilovanje.
I to suđenje u Njemačkoj uslijedilo je zato što ih hrvatsko pravosuđe nikada ne bi optužilo, a time ni osudilo, kao što nije nikoga iz zločinačkih yugo-komunističkih struktura za počinjene zločine prema Hrvatima u vrijeme jugoslavenskog režima.
I još se kao kršćani prepuni milosrđa očitujete da isto postupate i sa hrvatskim braniteljima? Ne, nažalost ne postupate isto! Niste stavili svoj potpis, ni za ljudsko dostojanstvo nepravedno progonjenih i osuđenih Tomislava Merčepa, Đure Brodarca, ni za običnog malog hrvatskog branitelja Peru Vincetića, koji je umro u zatvoru bez liječničke pomoći, ni za nepravedno progonjenog Mihajla Hrastova kojeg je Hrvatsko pravosuđe 23 godine mrcvarilo i na kraju ga osudilo i financijski uništilo, plaćanjem odštete agresorskim vojnicima i njihovim obiteljima, jer je branio svoju zemlju i svoj dom.
Jeste li se ikada zapitali koliko je tragično i apsurdno da hrvatski branitelji, plaćaju odštetu, odnosno nagrađuju agresorske vojnike i njihove obitelji što su u njegovu zemlju došao razarati i ubijati?
Neee protiv takve tragične sudbine hrvatskih branitelja niste stavili svoj potpis!
Tomislav Merčep je doživio tragičnu sudbinu, a ne ova dvojica kojima ništa ne nedostaje u zatvoru. Tomislavu Merčepu kao teškom bolesniku osporavali su pravo na liječenje, nisu mu dopustili ni da majku isprati na vječni počinak. Tomislav Merčep osuđen je zbog „nečinjenja“ a ova dvojica, jer su naređivali likvidacije. Za Tomislava Merčepa koji je organizirao obranu Vukovara, nije bilo potpisa za pomilovanje, niti ste vi Generali bili na sahrani.
Slučaj Tomislava Merčepa navodim kao usporedbu što je tragična sudbina, za koju nitko od vas Generala nije stavio svoj potpis.
I kada General Gotovina kaže:
„Danas su glasni teoretičari, koji imaju mišljenje o svemu – bilo bi dobro da se nauče slušati i čuti onog iz druge perspektive – ostati ponizni i, ako su vjernici, zahvaliti Gospodinu što su pošteđeni osobnog iskustva onog o čemu govore.“
Kako je to isprazno, jer pred Uskrs, u Velikom tjednu potpisati zahtjev za pomilovanje, ljudi koji su izazivali patnje mnogih ljudi, mnogih obitelji, koji su proganjali vjernike, koji su ubijali svećenike, koji su bili visoko pozicionirani u tom bezbožničkom sustavu je u najmanju ruku licemjerno.
A upravo vam svojim tekstom ukazujem da ste trebali čuti i onog iz druge perspektive, da ste kao vjernici trebali spriječiti ovu blamažu pred Uskrs, da si niste smjeli dopustiti pokvariti Uskrs svom vjerničkom puku u Hrvatskoj, sa otvorenom potporom strukturama koje su progonile vjernike i Katoličku crkvu.
Kršćansko milosrđe, za koga? Za ubojice ili za žrtve?
I kada govorimo o kršćanskom milosrđu koje su milosrđe pokazivali Perković i Mustač prema svojim žrtvama, da sada traže milost i očekuju milost? Sa kojim pravom? Sa kojim moralnim pravom ste vi Generali potpisali njihovu molbu za pomilovanje?
Nemilosrdno je bilo ubojstvo devetogodišnje djevojčice Rosemari Ševo! Koga je devetogodišnje dijete ugrožavalo? Koju je opasnost devetogodišnja djevojčica predstavljala prema ikome, da je zaslužila okrutnu smrt naređenu od ove dvojice?
Ubijeni samo zato što su Hrvati, jer hrvatska državotvorna ideja bila je nespojiva sa yugo-vrijednostima.
Neki Hrvati ubijeni su na brutalan način, Stjepan Đureković udarcima sjekirom po glavi, obitelj Ševo sa devetogodišnjom djevojčicom egzekucijom:
„Obitelj Ševo i ubojica, sporednom su cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemari. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak.
Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemari i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinograd i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.“
U blizini mjesta zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, čuli su pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili:
“Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”.
Nakon ubojstva obitelji Ševo, agent ubojica Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za UDBU – pod novim pseudonimom “Pitagora”.
Dakle milostivi Generali, jesu li nalogodavci Perković i Mustač imali milosti za devetogodišnje dijete, a vi im potpisujete milost?
General Pavao Miljavac jedan od potpisnika, opravdava svoj potpis mrtvim predsjednikom Tuđmanom. To je doista nemoralno , manipulirati mrtvim čovjekom, kao da on zna što bi mrtav čovjek danas napravio na osnovu neprovjerenih izjava izvađenih iz konteksta:
„predsjednik Tuđman rekao da bez Perkovića ne bi bilo ni njega, ni HDZ-a, ni Hrvatske”! Dakle, hoće se reći da su Perković, Kos i UDBA zaslužniji za državu i od dr. Tuđmana, i od hrvatskih dragovoljaca, branitelja i od hrvatskoga naroda! Hoće se reći da su te antihrvatske strukture i njihovi kosovsko- udbaške strukture naša neminovnost? E nisu i neće biti! Dolaze mlade generacije, koje neće trpjeti njihovu nametnutu samovladu.
Po njima ispada da smo mi samo korisne budale koje su im potrebne kao topovsko meso, a ne snaga koja je pod vodstvom Franje Tuđmana dobila rat, oslobodila okupiranu zemlju i utemeljila Republiku Hrvatsku!
Anto Nobilo sugerira što bi dr.Tuđman napravio
Odvjetnik Nobilo, tvrdi i zamislite, nadobudno ”zna” da je dr. Tuđman živ da bi ih pomilovao, a da bi “Šušak potpisao” molbu za pomilovanjem! Na žalost, oni ga ne mogu demantirati, mrtvi su, a on im mrtvima stavlja riječi u usta.
Nobilo putem plaćeničkih i njemu naklonjenih medija širi propagandu o pozitivnim reakcijama! Ja te pozitivne reakcije praćenjem društvenih mreža nisam vidjela., baš suprotno, sve ankete su bile sa više od 60% protiv pomilovanja.
Čak je rekao citiram: “Siguran sam da pravi branitelji iz rova iz 1991. koji su zaista ratovali, a ne bili po minhenskim bojnama i gostionama, da će podržati svoje brigadire”, kazao je odvjetnik. “To su generali sami obavili. Ja sam dobio potpisani tekst. Nije me iznenadilo što je Gotovina potpisao. To sam očekivao. Jasna mi je solidarnost ratnih drugova koji su bili u žiži. Milanović je govorio o malo dobrih ljudi koji su branili Hrvatsku, a možete zamisliti koliko je malo od tih malo dobrih ljudi bilo 1991. Njih je bilo, Rojs je rekao, 14-15 koji su stvarali hrvatsku vojsku i oni su dosta povezani.“
Tako nešto bljutavo i degutantno može samo Nobilo izjaviti. Pravi branitelji, zamislite podržati će „ svoje“ brigadire? Pravi branitelji ne mogu više gledati, ni slušati ovakvo ponižavanje, zato ih je oko 3,5 tisuća počinilo suicid. To je sve što mu poručujem!
Ne pozivajte se na dr. Tuđmana!
Ne pozivajte se na dr. Tuđmana jer niste dostojni spominjati njegovo ime. Na kraju Tuđmanove vladavine dug je inozemstvu bio 9,5 milijardi dolara, a polovica od toga bio je dug bivše države, u usporedbi s današnjih 50 milijardi eura.
Nijedna banka i nijedna strateška tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu. Unatoč ratu i golemim troškovima obrane, unatoč tome što je Hrvatska prihvatila pola milijuna izbjeglica, unatoč razrušenoj zemlji i privredi, unatoč neizbježnoj propasti mnoštva poduzeća zbog prelaska na tržišno gospodarstvo, unatoč troškovima u obnovi zemlje, Hrvatska je potkraj devedesetih imala kakvu-takvu nacionalnu ekonomiju, gospodarsku i financijsku suverenost, manje sirotinje i pučkih kuhinja.
A onda je 2001 godine, počela “detuđmanizacija” – Domovinski je rat predan Haagu, banke i strateške državne tvrtke stranim profiterima, zakonodavstvo i politika Bruxellesu, televizijske koncesije inozemnim proizvođačima medijskog smeća, tiskani mediji strancima, javnost je zasipana porukama da smo bez Europe “nitko i ništa”, a koliko god su mogli Račan i Mesić su pokvarili dragocjeno savezništvo s Amerikom. Hrvatska je vrijedila samo koliko je prestajala biti svoja, koliko je postajala anacionalna i koliko se iz suverene zemlje pretvarala u koloniju.
I zato neka se nitko ne poziva na dr. Tuđmana, jer su iznevjerili i pogazili sve što je stvorio i Hrvatsku kakvu je želio!
Cijeli tekst Lili Benčik možete pročitati na hrvatskepraviceblog.com.
