Nakon pada Vukovara agresorska JNA pokušala je nastaviti napredovanje prema Vinkovcima duž rijeke Bosut…
Na današnji dan 1991. godine odigrala se presudna bitka za Komletince. Nakon pada Vukovara, Jugoslavenska narodna armija pokušala je nastaviti napredovanje prema Vinkovcima duž rijeke Bosut. Ipak 4. prosinca slomila je zube na prvoj prepreci – Komletincima. U bitci su poginula devetorica hrvatskih vojnika, a najveću žrtvu podnijela je 105. bjelovarska brigada Hrvatske vojske…
Danas je 33. obljetnica bitke za Komletince kada je 105. brigada HV-a, zajedno s bojnom 109. vinkovačke brigade, nepotpunom 83. samostalnom zagrebačkom bojnom i grupom boraca HOS-a 4. prosinca 1991. godine borbenim djelovanjem zadala težak udarac višestruko nadmoćnijem agresoru zaustavivši njegovo stalno napredovanje.
Doslovno su smlavili neprijateljski krak napada iz smjera Nijemaca preko Privlake s ciljem stavljanja Vinkovaca u okruženje.
S artiljerijskom pripremom neprijatelj je započeo 30. studenog i nastavio sve do 4. prosinca pojačavajući njihov intenzitet i razarajući ova pitoma slavonska mjesta.
O boju koji je uslijedio postoji više izvora, a prema knjizi Stjepana Ivanića „Da se ne zaboravi – 105. brigada HV-a u Domovinskom ratu” 4. prosinca 1991 godine. izgledao je ovako – Artiljerijska priprema iz minobacača 120 mm, haubica 105 i 155 mm i tenkova započela je u 4 sata ujutro i trajala je sve do 13:10, kada je počeo pješački napad. Napad je išao u tri pravca: duž rijeke Bosut neprijatelj je zaustavljen, na središnjem dijelu iz Nijemaca prema Komletincima gdje je neprijatelj došao do prvih kuća u Komletnicima te na desnom krilu hrvatskih snaga gdje je neprijatelj ostvario najznačajnije uspjehe.
Ipak uz pomoć tenkova 105. brigada uspjela je konsolidirati obranu na desnom krilu, a na središnjem dijelu čazmanska 2. bojna 105. brigade izvršila je protunapad i vratila izgubljene položaje na rubu Komletinaca. U 17:00 sati počeo je novi artiljerijski napad neprijatelja kojim je štitio svoje izvlačenje do otprilike 18 sati.
O snazi i značenju udarca najbolje govori činjenica da nakon tog poraza neprijatelj više nije uspijevao proširiti okupirani teritorij. Ovaj događaj, o kojem se relativno malo zna, uzeo je život devet hrvatskih branitelja, a trojica su teže ranjena. Iz 105. brigade HV-a poginuli su Igor Čorić, Ivan Dikšić, Josip Grahovac, Stevica Ivanović, Draško Pavić, Josip Sermek, Momčilo Vukašinović i Sebastijan Župarić.
