Nekada je pisao sjajne humoreske i bravure. I slagao se ti s njim ili ne, mogao si se barem fino nasmijati. Danas je Ante Tomić jednostavno glupan. Tekstovi su mu glupi i obiluju logičkim sr….a.
Paralele mu ne stoje, a humor ga zaobilazi.
Ne znam je li to od onog dana kada mu je nekakav konceptualni splitski umjetnik izvalio kantu fekalija na mozak, žao mi je ako je to zbog, i ako je koncept uspio, jer iskreno nedostaje mi Tomićev stari britki humor.
Nadam se da će se s vremenom oporaviti i početi pisati onako kako je nekada znao. Dovitljivo, humoristično. Inspirativno.
Ovako plače mi se nakon njegovih kolumni. Generalno mrzim degradacije likova, kako u književnosti tako i u novinarstvu. Još teže mi padaju javne degradacije autora.
Teško mi je bilo gledati i Borisa Dežulovića kako ubija nadnice po Ljubuškom hvaleći ustašku kumu Šteficu Galić, njene laži, njen lažni film, i njenog kuma Ustašu, iz istog filma, odbjeglog danas u Hrvatsku, serijskog silovatelja srpskih zatočenica u Dretelju kojeg je prikazala kao humanistu.
A bio je nit manje nit više šef logora Dretelj 1992. Dretelja kojeg su kontrolirali Blaž Kraljević i Ćanoglu Primorac. Teško je bilo spoznati da je veliki pisac iz Dalmacije tako morao zarađivati novac. Promovirajući usraše. Dežulović je na vrijeme upozoren da se igra s naci filmom, ali ostao je uporan u promoviranju laži. Nekako je slutio valjda, da je zaštićena NGO vrsta, i da mediji u Pereciji nikada neće na tlo antifašističke Dalmacije prenijeti tu info, da se partizan Dežulović zaljepio za ljubuškog ustašu.
Teško mi je bilo čitati kolumnu Tomića NGO Ante, u kojoj poredi HercegBosnu koja je dobila rat i Krajinu koja rat dobila nije.
Kolumnu u kojoj Herceg-Bosni isisava svaki oblik humanosti, naziva je paradržavicom, poredi s ružnim betonskim objektom izgrađenim ilegalno. Koji eto sramoti njegovu lijepu kuću i okućnicu Hrvatsku.
Tomić nije pravnik, još manje poznaje međunarodno pravo
A trebalo bi da ga poznaje kada piše o Herceg-Bosni. Jer je prema međunarodnom pravu ona legalizirana. I priznata.
Iz Tomića je ipak na kraju, unatoč godinama provedenim na Prokurativama, i godina druženja s profinjenim mozgovima rasne arijevske krvi, ljudima oko Dioklecijana, izbila površnost i kultura opanjkavanja. Djeluje kao površni inatlija iz Prološca s nikad izliječenim kompleksom odbačenog člana plemena. Izbačen iz sela, al sa zadržanim divljaštvom u sebi.
A to divljaštvo , na jednoj bijednoj razini sublimira se s tehnikama podmetanja kakvim se služe prološke babuskare, (one zle brkate i frustrirane među njima, ne mislim na one napaćene i dobre prološke žene), kada žele baciti klevetu na komšinicu iz Zmijavaca ili Donjih Vinjana ili iz Hercegovine.
Naoko vrli pisac kojem Handžar mediji uporno bildaju imidž dosljednog i važnog, u stvarnosti ostaje tek zla prološka vračara koja po zadatku direktora trača komšinicu.
I žao mi je što moram reći da on meni, oduvijek tako i izgleda. Kao ogorčena žena. Ružna frustrirana žena, na zadatku opanjkavanja komšiluka.
Evo i najružnijih teza koje je vještica podvalila u svom zadnjem tekstu:
- Lijepe i ozbiljne države se proglašavaju otmjeno, u otmjenim prostorima i važnim gradovima, država ne može biti proglašena u provinciji.
Ovdje ćemo zaboraviti gdje je Tito proglašavao države, gdje je proglašeno na tucet svjetskih država, a hotel u kojem se proglasila jedna cijela nacija ćemo također zaboraviti, kao i HDZ barake na Jarunu, jelte. Da Antu ne zamaramo povijesnim bespućima, pošto činjenice očito mrzi.
Idemo na drugu tezu:
- Stranci su meritum, naročito austrijski i njemački, oni su čuvari naših država od podjela, oni nikada ovdje ne bi poticali ratove, oni su branili mir , dogovor i granice, naročito Nijemci, koji su zagovarali mir, evo recimo Genscher, oni nemaju ništa s razbijanjem Jugoslavije, nema Austrija ništa ni s instaliranjem Frankovaca još ranije, nit sa dovođenjem Ustaša, a opomenu svijeta Njemačkoj da ne žuri s priznanjem Hrvatske i ne potiče nekontrolirani raspad Jugoslavije te tako ne potakne sukob, to moramo zaboraviti. Kao i embargo na oružje.
Zbog Ante i njegovog fokusa na Tuđmana treba zaboraviti sve mape podjele BIH koje su crtali stranci, pa i Nijemci, ulogu Austrije i Njemačke iz 1918, ulogu USA diplomacije prije plana Z4, kao i sam plan Z4 koji je trebao biti potpisan u širem sporazumu prema kojem je BIH trebala biti podijeljena na dva dijela, jedan koji bi se pripojio Srbiji i jedan koji bi ušao u konfederaciju s Hrvatskom.
Treba zbog Ante, da nam se ne uvrijedi zaboraviti i na činjenicu tko je doveo mudžahedine u BIH.
Idemo na novu tezu:
- Herceg-Bosna je kao Krajina, paradržava. Sasjekli su valjda balvane i prekinuli svaku komunikaciju. Protjerali svo nehrvatsko stanovištvo sa svojih područja. Bošnjačke izbjeglice su morale u Makarsku prebacivati se valjda preko Crne Gore i Albanije. Ako bi i koja naišla preko Herceg-Bosne, to bi M.B. opljačkao i zadavio. Ako bi koja preživjela Režiser Praljak bi naložio da mora gledati njegovu predstavu a potom bi bošnjačka patriotska žrtva umrla
Nema dakle razlike za Antu između Krajine i HB
Nema za njega ni Bošnjaka ni Srba u redovima HVO-a. Za Antu koji se 1992 i 1993 i 1994 i 1995 kao i svaki uživatelj u spljetskoj bonaci i piciginu molio za snagu Herceg-Bosne ničeg tog odjednom više nema. Njemu je to posve isto. Krajina i HB. Praljak i Martić Izbjeglički kampovi HB u kojima su primani Bošnjaci na tlu HRHB a koje je i sam obišao za Antu više najednom ne postoje, hoteli Dalmacije napunjeni Bošnjacima također za njega ne postoje, zahvale bošnjačkog vrha Tuđmanu, školovanje Alijine nevjeste u Zagrebu usred “UZP-a” , Alijina obitelj smještena na Brač tijekom cijelog rata, ništa tog najednom nema. Gazda Handžar naredio.
Ništa mu ne govore ni konvoji oružja i pomoći koji idu preko Gruda za Sarajevo i Srebrenicu dok se po Zenici i Kaknju protjeruju Hrvati , to se bolan nije dogodilo. Ne bolan, kriv je Mate Boban što ih zaustavlja dok se ne zaustavi akcija patriotske bojne El Fatih koja u patriotskoj akciji Tekbir protjeruje agresorsku jedinicu Kaknja nazvanu agresorskim imenom Stjepan Kralj Bosanski Tomašević.
Ništa pozitivno se na tlu HRHB za Antu nije dogodilo.Samo kopija Krajine. Sve tamo u naše ilegalne braće u njihovoj ružnoj ilegalnoj kući je bilo zločin.
Podatak da je u Mostaru u vrijeme najgoreg granatiranja Istočnog Mostara, (što je slažem se zločin kao što je i obrana istočnog Mostara spartansko herojsko djelo) i dalje živjelo na tisuće Bošnjaka njemu je nebitan podatak.
Ukupna statistika rata, broj gradova počišćenih od Hrvata (Travnik, Bugojno, Jablanica, Konjic, Kakanj, Bihać, Sarajevo, Zenica) i doslovce niti jedan grad počišćen od Bošnjaka, te Istočni Mostar po prvi put većinski bošnjački, uz 4 najveća grada većinska bošnjačka) Tomiću nisu neki faktor statistike koji dokazuje da su Haaški suci u sukobu s činjenicama barem koliko i Ante s pameću.
Idemo dalje:
- Svetost Bosne je neupitna i nitko nema pravo da dijeli Bosnu jer je to aksiom pa čak i ako njeni narodi dignu ruke od nje to je zločin.
Međutim ako bi se u Dalmaciji , Paganiji i Istri pojavile jake domaće snage koje bi pozivale na otcjepljenje od Hrvatske, Ante bi to nazvao Demokracijom. Kad bi se Hrvatska iznutra rušila ili kad bi u njoj ojačale snage koje žele obnovu Jugoslavije sve bi to bila demokracija. Ali kad Srbi i Hrvati u BIH galame zbog rušenja Ustava BIH po modelu Bošnjaka, to je agresija na BiH. Kad Bošnjaci ruše BIH Ustav, nameću drugima predstavnike, i to čovjeka koji je zarobljavao Hrvate Vareša čak i u doba vojnog savezništva HVO-a i Armije BIH, to je bolan demokracija.
Iduća teza glasi:
- HB je za Antu ugušena, kapitulirala je pod snagama patriotizma, patriotskog džihada.
I stoga treba paziti što Dejan Lovren protjeran od tog istog Džihada pjeva kada pjeva.
Mjeriti mu svaku notu. I pokojnu Danku sestru časnu Jurčević, sugrađanku Dejanovu, probodenu osam puta, na povratku u taj Kakanj, Dejan ne bi smio spominjati. Da se Ante i Patrioti ne naljute.
Doduše Ante ne zna ni dan kad je HB ugašena nit tko ju je ugasio, nejasno mu je da je Zubak njen šef , šef HB potom postao šef novostvorene Federacije i države, stvorene na temeljima HB, u koju su uneseni zakoni HB. Nejasno mu je i kako su poraženi ministri HB-a postali ministri Federacije. A sve to skupa je jako čudno u logikama kada ih kroji Glupan, jer nekako po istoj toj glupoj logici Mile Babić je trebao postati predsjednik Hrvatske, ali eto Glupanu je to sve teško pojasniti pa odustajemo.
Izvor: poskok.info
