Dejan Lovren rodom je iz srednje Bosne, Kraljeve Sutjeske. Kao i Luka Modrić, protjeran je zato što je Hrvat. Za razliku od Lukine, priča o Lovrenu nije toliko doprla do javnosti.
Stravična agresija Muslimana na Hrvate u u kakanjskoj općini pored tolikih nevinih žrtava ostat će u povijesti zapisana kao tragična epizoda povijesti Hrvata iz BiH. Etničko čišćenje je sredstvo da se s povijesnih hrvatskih i katoličkih prostora iskorijeni Katolička Crkva i hrvatski narod.
Posebno mjesto u dugoj vjerničkoj povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini zauzima Kraljeva Sutjeska. Njena vrijednost za hrvatski narod, odnosno za katoličanstvo je neprocjenjiva. Zvali su je Mali Rim. Komunisti su nastojali da se u njoj ništa ne događa, ali nisu uspjeli.
U domovinskom ratu sukoba između Bošnjaka, Srba i Hrvata u Kraljevoj Sutjesci u početku nije bilo. Hrvati su činili 92% ukupnog stanovništva Kraljeve Sutjeske. Od 1464. godine franjevci su u Kraljevoj Sutjeski sačuvali kršćanstvo i hrvatstvo, kroz stoljeća. No, u muslimanskoj agresiji , župa Kraljeva Sutjeska je doživjela najstrašniju situaciju, strašniju nego u turska vremena, nego u oba svjetska rata ili za vrijeme komunizma.
Negdje u prvoj polovini lipnja 1993. godine iznenada su došli mudžahedini i muslimanske trupe iz Bosanske Krajine, istočne Bosne i napale Kakanj i Kraljevu Sutjesku. Napad je bio strahovit, masovan i brutalan. Čitav hrvatski narod iz Kraljeve Sutjeske i Kaknja prebjegao je u Vareš, oko 15.000 ljudi. Gradić Vareš koji ih nije mogao sve primiti nego su mnogi mjesecima morali ostati po planinama i šumama. Samo dan nakon sto je Dejan s obitelji izbjegao sigurnu smrt, njegovog su bratića Muslimani ubili na kućnom pragu.
Muslimani su osvajali kakanjska sela i sela Kraljeve Sutjeske te su ta sela palili i rušili. U selu Stupnice srušili su tada više od 60 kuća, 65 u Kreševu i zaselku Zajezdi. Bošnjaci su pljačkali sve što se dalo odnijeti, pa čak i crijep s kuća.
Zarobljeni vojnici HVO-a su ubijani na razne načine, žene su silovane, djece ubijana. U selu Ričici 12. lipnja 1993. zarobljen je pa okrutno ubijen Drago Babić, vojnik HVO-a. U selu Bradarićima vojnici Armije BiH naredili su skupini civila da legnu na zemlju, stave ruke na zatiljak i onda su ih izbliza ubijali. Janja Bradarić, žena Marka, zaklana je, a prije je u nju pucano. Sa svoja tri sina ubijen je Juro Jurić.U jednom hrvatskom selu nađen je zaklan starac, a njegove dvije kćeri su silovane i ubijene. Jedna od njih je bila vezana rukama oko umivaonika i nakon silovanja priklana. Druga je bila vezana rukama za bide i s glavom u njemu.
Posebno je bila okrutna paravojna postrojba imama Ševala Omerspahića. On je rodom iz kakanjskog sela Kaparovića, prije rata je radio u Islamskoj zajednici u Sarajevu. Njegova postrojba imala je mnogo stranih i domaćih mudžahedina, a isticala se okrutnošću prema hrvatskim žrtvama. Bojili su se u crno, nosili su crne marame i svojom pojavom su ulijevali strah i trepet.
U katoličkoj župi Kraljevoj Sutjeski ubijeno je više od 76 vjernika, a 84 osobe su ranjene. Dio Kraljeve Sutjeske uz cestu Muslimani nisu palili niti rušili. Tako izgleda kao da islamistička Armija BiH nije ništa radila. Ali kad se siđe s glavne ceste Kakanj-Čatići-Kraljeva Sutjeska, onda se vide strahote. Tu je mnogo popaljenih, porušenih i opljačkanih kuća. Župa koja je bila hrvatska, nakon domovinskog rata gotovo više nije postojala.
Pri posjetu sarajevskog nadbiskupa Vinka Puljića Kraljevoj Sutjesci, ne dugo nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, gvardijan franjevačkog samostana mu je rekao: “Oče nadbiskupe, katolika u Kraljevoj Sutjesci više nema”.
