Domovina

SLUČAJ HRASTOV: 9 od 10 Karlovčana i danas će reći da je Mišo Hrastov heroj

Karlovac je bio ključna točka obrane Hrvatske i u Domovinskom ratu jer bi osvajanje ovog grada značilo izbijanje Srba na granicu sa Slovenijom i potpuno presijecanje naše zemlje. Ionako već raskomadana Hrvatska bila bi pred
kolapsom, a osvajanje Karlovca bi otvorilo put Srbima prema Zagrebu.

Da im grad ne bude do kraja okupiran, Karlovčani mogu zahvaliti vjerojatno samo rijeci Korani i šačici branitelja, točnije 120 specijalaca i 200 temeljnih policajaca, koji su branili dva ključna mosta na Korani, jedan na Turnju, drugi na ulazu u četvrt Rakovac.

Cijela desna obala bila je okupirana, na Kordun je upravo pristiglo 4500 regruta i dobrovoljaca iz Srbije, a dočekalo ih je 1500 domaćih pobunjenika, vojarne u svim dijelovima grada bile su pune dobro naoružanih vojnika tzv. JNA, ona na Logorištu imala je 50 tenkova.

Karlovac je bio brutalno granatiran, a iz nekih stanova vrebali su snajperisti.

Kobnog 21. rujna 1991. godine, u 18.04 sati, oglašena je opća opasnost. Opća bolnica Karlovac u to vrijeme je zbrinula 1800 ranjenika, što vojnih, što civilnih. Takva je bila atmosfera koja je prethodila događaju na mostu za koji je osuđen Mišo Hrastov. To su ujedno argumenti za 9 od 10 Karlovčana, koji će i danas reći da Mišo Hrastov nije zločinac, već heroj.

Prema vlastitom svjedočenju, kobne večeri Mihajlo Hrastov na mostu je s kolegom Goranom Čerkezom trebao preuzeti skupinu zarobljenika koji su transporterima trebali doći do vojarne Logorište, kako bi na okupirano područje prevezli tehniku. Putem do mosta dvojac je sreo jednu grupu zarobljenika koju su njihovi kolege provodili u PU karlovačku, gdje je trebala završiti i druga, njihova skupina. Kolega od kojih ih je preuzimao kazao mu je kako ih treba pretresti jer im je bilo oduzeto samo dugo oružje, pa je on zapovjedio Čerkezu da to obavi. Čerkez je krenuo prema začelju grupe, tamo ga je jedan od zarobljenika oborio, uzeo mu oružje, a ostali su krenuli prema Hrastovu. Uspio je povikati: “Stani, pucat ću”, ali ih to nije zaustavilo, pa je počeo pucati, braneći sebe i živote svojih kolega. Mitraljez “Ultimax” puca samo rafalno, a Hrastov nije stao sve dok nije ispucao svih 100 metaka. Sutradan ujutro prebačen je za Bjelovar te se nastavio boriti u zapadnoj Slavoniji sve do 5. ožujka 1992. godine, kada je prvi puta uhićen.

Bivši načelnik pješaštva u Glavnom stožeru HV-a Rudolf Brlečić, koji je do svibnja 1991. bio u JNA, posvjedočio je na Vrhovnom sudu da je skupina srpskih zarobljenika, za čije je ubojstvo na Koranskom mostu osuđen bivši policijski specijalac Mihajlo Hrastov, bila prethodnica neprijateljskih snaga koje su trebale zauzeti Karlovac.

Brlečić je kazao da je, prije prelaska u HV, vidio neprijateljske planove prema kojima je zauzimanje Koranskog mosta bio dio plana za zauzimanje Karlovca. Srpske snage su se nakon Karlovca trebale spojiti s jedinicama koje su išle prema Jastrebarskom i zajedno napasti Zagreb, zaključio je Brlečić koji je 1991. bio časnik na području Karlovca i Jastrebarskog.

Na Vrhovnom je sudu pročitan i nalaz sudskog vještaka balističara Josipa Škavića kojim je, po riječima Hrastovljevog odvjetnika Krešimira Vilajtovića, dokazana teza obrane da je na tijelima ubijenih zarobljenika više rana nego pronađenih čahura iz strojnice koju je imao Hrastov.

Obrana od početka tvrdi da su žrtve ubijene streljivom različitog kalibra iz čega zaključuje da se pucalo sa svih strana.

Unatoč svemu Mihajlo Mišo Hrastov za taj događaj na Koranskome mostu osuđen u krajnje dvojbenom procesu, jer je nakon tri oslobađajuće prvostupanjske presude Vrhovni sud donio presedan-presudu bez vraćanja predmeta na ponovno suđenje. Osim toga, država Hrvatska Hrastova tuži za 12 miljuna kuna za naknadu troškova odštete obiteljima poginulih, jer je proglašen krivim.

hrastov

Mišo Hrastov, unatoč svemu, ne gubi vjeru, a ni optimizam. U razgovoru za portal Direktno naglasio je kako ga ne treba žaliti, živ je i zdrav kaže. No, ipak, dodaje da nije lako.

“Skoro 26 godina suđenja, četiri godine zatvora i sada još taj kamen oko vrata – oko 12 milijuna ovrhe, s time da je pet milijuna već pravomoćno. Već sam za pet milijuna kuna ovršen…”, govori Hrastov s tugom u glasu.

Kaže da je bio spreman na to, znao je da će doći do toga. “Kada sam odslužio svoju robiju, izašao van – tada je sve krenulo”, prisjeća se. 

Ljudi dobre volje, ističe, žele mu pomoći. U razgovoru spomenuli smo i brojne prijatelje, suborce. Među njima je i saborski zastupnik general Željko Sačić koji je rekao da je Hrastov bio u nužnoj obrani. “Njemu hrvatski narod treba zahvaliti, a ne trajno ga kazniti. Ne znam odakle njemu snaga, da je on nakon svega psihički normalan”, rekao je za portal Direktno.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button