Što se nama god dogodi za sve postoji obrazloženje, samo takvo. Jedini je problemčić gola logika i pamćenje, da ne kažem znanje ljudi.
Pa se to nastoji javnom galamom i histerijom popraviti i dovesti u željenu ili potrebnu razinu iščašenosti
Ili normalne invalidnosti, piše Marko Ljubić čiju objavu prenosimo u cijelosti
Kad se kupi plin za 1 cent, ha, što je tu sporno!? Na tržištu smo. Poslovni ljudi reagiraju racionalno. Kupe jeftino, prodaju skuplje.
Čemu se napinjati oko nekakve odgovornosti.
Pa bili bi krivci da su propustili takvu priliku.
Logično, zar ne?
Kad udari olujno nevrijeme po Zagrebu, što ćeš, klimatske promjene. Umjesto redovnog komunalnog čišćenja lišća, travuljine, kontrole drveća i svega što poglavarstvo mora raditi da bi izbjegli poplave i višak rušenja, moramo se svi posvetiti sprječavanju zagrijavanja i doprinijeti zelenoj političkoj agendi.
I razvoju pederluka.
Javit će nam Greta što nam je raditi.
Nema brige.
Nije do nas, nije do vlasti, do društvene organizacije, jedino nemamo zelenu političku svijest.
I ne razumijemo tržišno ponašanje u trgovini plinom.
Mene jedino uz taj globalističko-klanovski koncept politike i ekonomije zabrinjava gola logika, koja djeluje iščašeno i baš se sve to predstavlja uzornim.
Naime, dugo pamtim.
Ne samo ja.
A ima nas koji se usudimo danas biti mimosvita, kako bi didovi nam rekli, i reći ono što pamtimo i vidimo.
Ovakve ljetne oluje kakva je bila u Zagrebu i Slavoniji, bile su mi u Hercegovini, na Mostarskom blatu kao dobro jutro.
Svakodnevnica.
Nema dijela Hrvatske, Europe, svijeta u kojemu se nisu periodično od kada je Zemlje i ljudi događale ljetne oluje, ubitačne suše, razorne padaline s gradom, čak i snijegom ljeti.
Zemlju su udarale epidemije, pandemije, samo što ih nije imao tko proglasiti za cijeli svijet, niti je zbog niske frekvencije putovanja ljudi to bilo potrebno, goleme snježne oluje i nanosi, poplave, potresi, navale insekata svih vrsta, najrazličitije bolešćurine veće ili manje smrtnosti živine i ljudi, polja su pucala od suša, skapavali usjevi ili bi sagnjili u vlagama i kišama, šume su obolijevale i umirale, pa rasle i razvijale se, bjesnili su požari usprkos toga što su ljudi živjeli u danas zapuštenim područjima pogodnijim zbog zapuštenosti za razvoj požara, smjenjivale se neizdržive vrućine i studeni.
I ljetne oluje i zimske orkanske bure sa snijegovima, zime bez snijegova i neobično blage, bile su sastavnice redovnog života moje generacije, a nismo vrsnici mamuta ili tiranosaura.
Zar nije malo sumanuto tezu o eskalaciji klimatskih promjena te visokih ljetnih temperatura potkrjepljivati informacijom da temperature u Europi i SAD dostižu ili prijete dostići povijesne rekorde iz 1921. godine.
Hm.
Poželjno bi bilo kad se već laže, lagati okruglo i bez rupa. I sjetiti se da postoji ipak živo i zabilježeno ljudsko pamćenje. Jer, ako su danas temperature glavni dokaz klimatskih promjena (Pobogu, pa sve se mijenja i mora se mjenjati, što je tu nelogično ili sporno?) onda ne vidim kakvo je to opasno zagrijavanje Zemlje, ako tek dostižemo temperature od nazad 100 godina.
To onda znači da smo se hladili u međuvremenu, iako se već 50 godina opasno trguje “zagrijavanjem”, a da se sad vraćamo u normalu.
Ili, lagati nama s nešto dužim uspomenama o neobičnosti ovakvih oluja je drskost.
Kad već guraju neku agendu, dajte brate logiku, jer na ljudsku logiku ne utječu klimatske promjene.
Logika je za sada stabilna.
Dok se ne popravi.
Nema sumnje da su se od prapočetka Zemlje do danas nebrojeno puta događali ciklusi raznih promjena, jer je i znanstveno i filozofski posve nužno da se baš sve mijenja. No, te promjene nisu izazov za život na Zemlji, one ga potvrđuju i njima ne treba plašiti ljude. Život se mijenja, prilagođava, kao i Zemlja.
I svemir.
Pa trgovati s tim strahom i proizvedenim očekivanjima, te uz visoke društvene i materijalne ustupke ljudima metodom mafijaških reketaša nuditi spas od straha koji su im nametnuli postaje totalno prozirno, a efekti su uz ostalo razvoj nepovjerenja čak i uz korisne savjete i preporuke.
Ništa dobre stvari ne uništava kao laž kojima se predstavljaju ili zagovaraju.
Jedina promjena koja realno zabrinjava je to što danas postoje globalne organizacije i centri moći koji od tih promjena odavno prave golemi biznis i instrumente utjecaja, opet za stjecanje nesrazmjerne moći na uštrb regularne konkurentnosti.
