Ako u sustavu s približno deset tisuća zaposlenih posao obavljaju tek tri osobe, to je vijest o razmjerima štrajka. Ako se u prvi plan uporno stavljaju samo njih troje, javnost ima pravo pitati kakvu joj sliku mediji pokušavaju pokazati.
U izvještavanju o štrajku u Zagrebu pažnju privlači neobičan izbor junaka. Prema tvrdnjama koje prate ovaj slučaj, među tisućama zaposlenih rade samo tri osobe. Upravo su one dobile golem medijski prostor.
Naravno da novinari mogu razgovarati s ljudima koji su odlučili raditi. Njihovi razlozi mogu biti važni i vrijedni objave. Ali ako velika većina radnika štrajka, tada su njihovi zahtjevi, uvjeti rada i odgovor poslodavca središte priče. Bez tog omjera gledatelj lako stječe pogrešan dojam o tome što se zapravo događa.
Tu se otvara ozbiljno pitanje za urednike: zašto su iznimke toliko zanimljivije od radnika zbog kojih je štrajk uopće počeo? Jesu li štrajkaši dobili jednaku priliku objasniti svoje zahtjeve? Jesu li mediji provjerili i jasno objavili koliko ljudi radi, koliko ih štrajka i što o sporu kaže svaka strana?
Medij ne mora navijati za sindikat. Mora pošteno prikazati spor između radnika i poslodavca. To posebno vrijedi kada je poslodavac gradska vlast, a izvještavanje može utjecati na javnu potporu štrajku.
Kodeks časti hrvatskih novinara traži točne, potpune i provjerene informacije. � Ako se u velikom štrajku pred kamere stalno izvode malobrojni radnici koji nisu obustavili rad, a zahtjevi većine ostaju u pozadini, urednici bi trebali objasniti svoj izbor.
Hrvatsko novinarsko društvo također bi trebalo upozoriti na važnost potpunog prikaza takvog radnog spora.
hnd.hr
Tri radnika imaju pravo raditi. Ostali imaju pravo štrajkati. Javnost ima pravo vidjeti cijelu sliku. Upravo na tome mediji sada polažu ispit.
crodex.net
