Prije nekoliko dana uputila je Organizacija civilnog društva iz Sarajeva, u zajedništvu sa Schwarz-Schillingom, uputila neku vrstu prosvjeda zapadnim političarima što se ne zauzimaju odlučnije za građansku BiH.
Piše: Dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Pojedini krugovi u BiH ponovno pokušavaju sačuvati vlastite privilegije umjesto da se zauzimaju za rješavanje vrlo opasnoga stanja. Iako im je jasno da od čiste građanske države nema ništa – jer je ne žele konstitutivni narodi, a ponajmanje određeni krugovi oko SDA – pokušavaju uvijek iznova ono što nema nikakvih izgleda. Sejdić i Finci su također važni, ali ne mogu biti važniji od tri konstitutivna narod o kojima ovisi mir u BiH.
Senilnost unitarista i Schwarz-Schillinga
Što povezuje unitarističke krugove u BiH sa Christianom Schwarz-Schillingom, nekadašnjim visokim predstavnikom? Povezuje ih određena „senilnost“ koja ne dozvoljava racionalno sagledavanje problema. Oni od zapadnih političara – a u te svakako spada i Schwarz Schilling – koji misle da se Bosnu i Hercegovinu može urediti kao čistu građansku državu bez uvažavanja etničkoga principa, što odgovara samo određenom krugu jugonostalgičara koji se prodaju za velike „Bosance“, očito ne poznaju dovoljno pravo stanje na terenu. Sve kad bi HRVATI i Srbi prihvatili građansku BiH, neće je prihvatiti znatan dio Bošnjaka.
Za SDA je priča o građanskom uređenju BiH samo igra za dobivanje vremena i pridobivanje simpatija u određenim zapadnim političkim krugovima. Onaj kojemu je Erdogan politički uzor ne može biti za građansku državu zapadnoga tipa. U tako uređenoj državi došlo bi do koalicije između srpskih, hrvatskih i sekularnih bošnjačkih stranaka protiv SDA koja bi po uzoru na Erdogana željela malo više islama.
„Slijepi“ političari
Nažalost, o tome slijepa zapadna politika ne razmišlja puno. Kolonijalni duh nametanja stila života joj to ne dopušta. Unatoč tolikim propalim političkim pokušajima da se pojedinim zemljama nametne vlastiti pogled na život, pokušava se i dalje protežirati ono u BiH što nema nikakve budućnosti. Umjesto podržavanja titoističkih nostalgičara bilo bi bolje da pokušaju voditi iskrene razgovore s Bošnjacima o njihovim istinskim željama, te ih međusobno približiti. Uostalom, samo slijep političar ne vidi da su bošnjačke želje vrlo različite.
Dok jugonostalgičari među njima sanjaju o Titovim vremenima, a „otpadnici“ od SDA o tome kako bi se mogli revanširati Izetbegoviću i preuzeti njegovu ulogu među Bošnjacima, ne skriva ovaj da mu je Erdogan uzor. Uostalom, Erdogan pokušava danas stvoriti modernu islamsku tursku državu prema konceptu Alije Izetbegovića(Islamska deklaracija) zaboravljajući da je prosperitetna država nemoguća s islamom koji ne uvažava znanost i prosvjetiteljski duh s univerzalnim vrednotama. Uostalom to se najbolje pokazuje po ekonomskoj nerazvijenosti u islamskim zemljama, ali i trenutnom stanju u samoj Turskoj koja stenje pod ogromnom inflacijom.
Nažalost, neznanje i strah od bilo kakve islamske državice u BiH, što podgrijavaju oni koji se druže s takvima kao što je Schwarz-Schilling, ne dozvoljavaju im sagledati stanje nešto realnije, te potražiti rješenja koja bi mogla zadovoljiti tri konstitutivna naroda, ali i sve građane.
Što ako dođe do građanskog uređenja?
Dođe li doista pod pritiskom zapadne politike do građanskoga uređenje u BiH, pojavit će opasna previranja. Kao prvo većina Bošnjaka gleda na Aliju Izebegovića još uvijek kao oca bošnjačke nacije, iako on to nije. Prihvatio je nacionalnu odrednicu Bošnjak kako bi uspio povezati sve sekularne i vjerski orijentirane tadašnje Muslimane. Danas se pokazuje da ta ideja Muhameda Filipovića i Zulfikarpašića i nije zaživjela među svim Bošnjacima, u suprotnom ne bi se pojavila nova ideja koja protežira takozvanu bosansku naciju. To se svakako ne odnosi na Sejdića i Fincija, jer će i dalje ostati ono što jesu.
Iako Hrvati i Srbi odbijaju takvu ispraznu ideologiju, njezini najveći protivnici mogli bi postati određeni bošnjački krugovi, pogotovo oni koji razmišljaju o uređenju BiH s nešto više utjecaja islama. Prihvaćanje bosanske nacije umanjilo bi utjecaj islama na javni život u BiH. Tako nešto je neprihvatljivo svima onima koji smatraju da se BiH branilo kako bi se sačuvao i islam.
Dođe li do građanskoga uređenja BiH, bit će potisnut utjecaj religija na društvena događanja. Katolici i pravoslavci bi to još nekako i prožvakali s obzirom na to da religijsko danas u zapadnom svijetu, pa i onom pravoslavnom, nije bezuvjetno – iako to ponekad tako izgleda – vezano uz nacionalno. Vjernici Bošnjaci će to teško prihvatiti. Razlog za to leži u svijetu islama koji doživljava velika previranja u kojima vjerski pojam zajedništva nadilazi onaj nacionalni. Svijest o pripadnosti islamskoj zajednici (umma) postaje sve izraženiji u muslimanskim zemljama.
Moguća radikalizacija muslimana
Dođe li do potiskivanja islama kod Bošnjaka, probudit će se kod onih vjerskih orijentiranih nezadovoljstvo, jer BiH neće moći više biti tretirana kao islamska zemlja. A to bi dovelo do udaljavanja od Erdoganove Turske i islama na globalnoj razini. U slučaju da dođe do toga, pojaviti će se veliko nezadovoljstvo kod Bošnjaka vjernika koji će ostati u manjini. Upravo to nezadovoljstvo bi moglo dovesti do neželjenih posljedica, vjerojatno i do utjecaja radikalnijega islama na bosanskohercegovačke muslimane.
Onaj tko želi dobro stanovnicima BiH, bez obzira na naciju i vjeru, morao bi učiniti sve da ne dođe do toga. Nitko ne zna kakve bi se posljedice mogle izroditi iz tih previranja.
Ima bošnjačkih intelektualaca koji misle kako bi stvaranja bošnjačkoga entiteta ili izborne jedinice dovelo do radikalizacije među bh. muslimanima. Riječ je o prikrivenim unitaristima iako se predstavljaju kao pošteni Bošnjaci. Naprotiv, mislim da će prije doći do radikalizacije muslimana ukoliko islam bude u potpunosti potisnut u stranu. Na to nas upozoravaju i iskustva iz pojedinih muslimanskih zemalja u kojima je zapadna politika pokušala nametnuti svoj stil života.
I etničko i građansko
Utoliko je pametnije tražiti rješenje za BiH koje će omogućiti zadovoljstvo Hrvata, Srba, ali i vjerskih orijentiranih Bošnjaka, naravno i svih građana. Takva rješenja se mogu postići županijskim (kantonalnim) uređenjem BiH, pri čemu bi došlo do izražaja etničko i građansko. U tom slučaju morali bi i Srbi dati svoj doprinos dajući određene ustupke, shvaćajući napokon da Republika Srpska nije povezana tvorevina. Uostalom bolje je imati posla s još uvijek umjerenim bošnjačkim islamom, nego onim koji bi se zbog frustracije pao pod utjecaj muslimanskih radikalnih krugova u svijetu. A tih krugova – barem bi to trebao znati Schwarz-Schilling – ima jako puno i u zapadnim europskim državama. U BiH, srećom, nemamo još uvijek terorističkih čina islamista i zapadnih desničarskih revanšista.
Ne bude li BiH uređena po volji sva tri naroda, nitko ne može isključiti da do toga neće doći. Dođe li do toga, neće se Milorad Dodik osjećati dobro ni u samoj Banjoj Luci.
A ako doista dođe do županijskoga (kantonalnog) uređenja uvažavajući etničko i građansko, otvorila bi se za BiH mogućnost da jednoga dana postane tolerantnom zemljom kao što je Švicarska. Uostalom, ni Švicarska nije preko noći postala zemljom tolerancije i suživota. A postala je tada kad je shvatila da se etničko ne može zanemariti.
Da je i danas tako pokazuje činjenica kako se kanton (županija) Jura od koji 30 000 stanovnika, u kojem većinski žive Švicarci francuskoga porijekla, odvojio tek 1979. od kantona (županije) Bern u kojem većinski žive Švicarci kojima je materinski jezik njemački. Utoliko bi ljudima poput Schwarz-Schillinga bilo bolje da uče nešto od Švicaraca nego od bosanskohercegovačkih jugonostalgičara, koji još uvijek sanjaju snove o jednoj zemlji, jednom narodu i jednom jeziku.
