Milorad Pupovac u najnovijem intervjuu tvrdi kako “jedan pjevač ne može imati toliko magičnu snagu da promijeni političku prirodu jedne zemlje”. U tome je zapravo potpuno u pravu. Ali upravo zato njegova izjava promašuje ono najvažnije.
Nitko ozbiljan ne tvrdi da je Marko Perković Thompson promijenio Hrvatsku. On nije politički inženjer niti kreator društvenih procesa. Ono što jest – medij kroz koji se već godinama izražava raspoloženje velikog dijela hrvatskog naroda.
Ljudi ne dolaze na njegove koncerte zato što im je netko rekao da trebaju misliti drukčije. Dolaze zato što ondje prepoznaju vrijednosti koje smatraju svojima: nacionalni identitet, Domovinu, branitelje, vjeru i povijesno iskustvo hrvatskog naroda.
Upravo zato pokušaji da se Thompson prikaže kao uzrok političkih promjena predstavljaju zamjenu teza.
Politički projekt koji se skriva iza manjinskih prava
Mnogo je ozbiljnije pitanje ono što Pupovac i njegov politički krug rade desetljećima.
Njegova politička strategija često se predstavlja kao zaštita prava srpske manjine. Međutim, kritičari već dugo upozoravaju da se kroz dio političkog i medijskog djelovanja zapravo promovira širi ideološki okvir koji nadilazi manjinska pitanja te uključuje interpretacije povijesti i društva koje izazivaju snažne političke podjele.
Takav pristup, smatraju kritičari, ne doprinosi položaju srpske manjine, nego je nerijetko stavlja u središte ideoloških sukoba koji s njezinim svakodnevnim životom imaju vrlo malo veze.
Hrvatsko društvo se promijenilo bez dopuštenja političkih elita
Posljednjih godina postaje sve očitije da velik dio građana odbacuje stare političke obrasce koji su desetljećima dominirali hrvatskim javnim prostorom.
To nije rezultat jednog koncerta niti jednog pjevača.
To je posljedica dugogodišnjeg nezadovoljstva selektivnim odnosom prema hrvatskoj povijesti, dvostrukim kriterijima u javnom prostoru i osjećaja da su domoljublje i nacionalni identitet predugo bili predmet podsmijeha ili sumnje.
Thompson je tek simbol toga raspoloženja.
Vrijeme političkih monopola završava
Možda je upravo zato dio političke scene toliko uznemiren.
Jer više nije moguće određivati što je dopušteno osjećati, koje se pjesme smiju pjevati i kakav identitet građani smiju javno pokazivati.
Narod nije promijenio mišljenje zbog Thompsona.
Naprotiv, Thompson je postao jedan od najuočljivijih simbola činjenice da se mišljenje naroda više ne može sakriti.
I upravo zato rasprava nije o jednom pjevaču.
Rasprava je o tome može li politička elita prihvatiti da se hrvatsko društvo mijenja demokratski – voljom građana, a ne političkim inženjeringom.
Izvor:Nenad Bakić
