U hrvatskom javnom prostoru već godinama traje sustavna i politički motivirana manipulacija oko pozdrava “Za dom – spremni”. Mediji, aktivisti i politički komesari, koji nikada nisu prežalili slom Jugoslavije, uporno nameću lažnu tezu da taj pozdrav predstavlja isključivo ustaštvo, dok u isto vrijeme prešućuju činjenicu da je upravo uz taj pozdrav Hrvatska obranjena u Domovinskom ratu. Ovo nije pokušaj povijesnog revizionizma, već obrana istine od medijskog falsifikata koji služi isključivo jednom cilju – da Hrvatima ponovno zabranite voljeti svoju domovinu.
U prošlom stoljeću, Hrvati su dvaput stajali pred pokušajem pokoravanja i istrebljenja. Srpski režimi – bilo u obliku kraljevine, bilo pod plaštem bratstva i jedinstva – dvaput su pokušali silom zbrisati hrvatski identitet, vjeru, slobodu i pravo na vlastitu državu. Dvaput su naišli na otpor. Dvaput nisu uspjeli.
Jer Hrvati su bili – spremni.
Spremni stati u obranu doma, obitelji, ognjišta i naroda. I to Srbi nikada neće oprostiti. Jer nisu očekivali da će narod koji su nazivali “ustaškim narodom”, “kmetovima” i “zapadnim izdajnicima” ustati s tolikom snagom, odlučnošću i ljubavlju prema slobodi.
Zato već desetljećima traje sustavna kampanja blaćenja svega što simbolizira hrvatski otpor i snagu. Zato ne prestaju s napadima na pozdrav “Za dom – spremni”, jer on ne predstavlja fašizam, kako bi htjeli uvjeriti neinformiranu javnost, nego upravo ono što im najviše smeta – hrvatsku spremnost na obranu vlastite zemlje.
Taj pozdrav nije nastao 1941., niti je zlo u njegovim temeljima. Zlo je u onima koji bi Hrvate htjeli opet učiniti robovima tuđih interesa.
Ono što posebno vrijeđa zdrav razum jest to da najglasniji u toj hajci protiv “Za dom – spremni” više nisu ni Beograd ni njihovi analitičari, nego domaći plaćenici i njihovi medijski poltroni. Ljudi koji, uz financiranje iz inozemnih fondova i beogradsko-plavih kuhinja, svakodnevno proizvode histeriju, šire laži i pišu denuncijantske pamflete – ne protiv onih koji su napadali Hrvatsku, već protiv onih koji su je branili!
Je li to slučajno? Naravno da nije.
Danas nas pokušavaju uvjeriti da je čast – sramota. Da je obrana doma – ekstremizam. Da je ljubav prema Domovini – zločin.
Ali istina je neuništiva. Uz pozdrav “Za dom – spremni” su u Domovinskom ratu ginuli najbolji hrvatski sinovi. Uz taj pozdrav su se branile postrojbe HOS-a, koje su prvi stale na crtu kad nije bilo ni opreme, ni sustava, ni međunarodne pomoći. Branili su gradove, sela i narod dok su drugi još gledali hoće li im karijere preživjeti.
Danas – te iste postrojbe, njihove simbole i njihovu žrtvu žele izbrisati. Da sutra djeca ne znaju tko ih je obranio. Da se sutra Hrvate opet može iznova pokoriti – bez otpora.
Zato je važno ponavljati: “Za dom – spremni” nije ideologija, nego odluka. Odluka da nećeš šutjeti kad ti pale selo. Da nećeš bježati kad ti prijete metkom. Da ćeš stajati – uz svoj narod. Uz istinu. I uz Domovinu.
I zato taj pozdrav smeta.
Ali neće ga izbrisati. Jer Hrvatska nije rođena u salonima – nego u rovovima. A tamo, gdje se rađala sloboda, nije bilo ni Faktografa, ni Pupovca, ni dežurnih cenzora. Samo – volja da se živi slobodno.
“Za dom” je drevni izraz hrvatske ljubavi prema domovini. Nije ga izmislila NDH, niti ga ona može prisvojiti. Kroz stoljeća, Hrvati su umirali za dom i borili se za dom, što je prirodna i čista težnja svakog naroda.
Za dom!
