Kad običan čovjek nešto krivo kaže – etiketa se lijepi odmah. Kad Mile Kekin napravi performans s pozdravom “Za dom”, Faktograf hitno stiže u spasiteljsku misiju. Jer znamo: kad ljevičar pogriješi, zapravo nije pogriješio – krivo ste ga čuli!
Brzina kojom je Faktograf reagirao na tvrdnje da je Mile Kekin 2004. godine na koncertu uzviknuo “Za dom” – zastrašujuća je. Objave se brišu, ograničavaju ili “fact-checkiraju” gotovo u realnom vremenu, kao da je u pitanju nacionalna sigurnost, a ne stari snimak s koncerta. U stvarnosti, riječ je o paničnoj i prozirnoj operaciji spašavanja lica jednog propalog punk-rock aktivista koji je sam sebi iskopao rupu – i sad u nju uvlači cijeli aparat medijske kontrole.
Partijska mašinerija radi prekovremeno u spašavanju druga Milutina pa čak su cenzurirali satiričnu objavu poznatog istraživačkog novinara Marina Vlahovića.
Tko je ovdje lud: Poruka je ono što drugi čuju
Ljudi čuli jedno, snimka zvuči jasno, ali Faktograf zna bolje. Jer njihova istina nije ono što je rečeno, ni što je snimljeno, nego ono što treba biti.
Ako je većina ljudi složno uzvratila i uvjerena je da je Kekin viknuo “Za dom” – onda nije problem u njima, već u onome tko je to izgovorio. A to je Mile Kekin. Subjekt je taj koji bio morao birati riječi, osobito u društveno osjetljivim temama.
No to je pretežak zahtjev za one koji se godinama kupaju u samododijeljenom moralnom autoritetu i misle da ih “urbani” status i lijeva ikonografija oslobađaju odgovornosti za vlastite postupke.
Kekinov “Zato!” kao nova verzija “nisam ja to tako mislio”
Obrana da je navodno viknuo “Zato!”, a ne “Za dom”, podsjeća na sve one infantilne izlike kakve čujemo iz dječjih vrtića. Problem je što ovo nije dječja igra – već ideološki teren na kojem ljevica godinama selektivno optužuje, proziva i ruši karijere onih koji su se – zamislite – nejasno izrazili ili bili pogrešno interpretirani. No kad se to dogodi njihovom miljeniku, onda vrijede neka druga pravila.
Faktograf kao ideološka policija
Umjesto da potiče pluralizam mišljenja i medijsku ravnotežu, Faktograf se već godinama ponaša kao ideološki čistač. Brišu se objave, gasi se dosege, vrijeđa se inteligencija običnih ljudi, a sve to pod krinkom “provjere činjenica”. A tko provjerava provjeravatelje?
Zašto nije prihvaćeno da je mnogo ljudi čulo ono što su čuli? Zašto se ne priznaje da su u kontekstu koncerta, političke klime i publike, upravo takve interpretacije legitimne? Zato jer je misija Faktografa – kontrola narativa, a ne istina.
Obrana Mile Kekina: Posljednji čin jedne propale karijere
Nakon što se godinama igrao ljevičarskog buntovnika, Kekin je postao ono protiv čega je navodno pjevao – povlašteni miljenik režima, moralni čistunac s Twittera i deklarirani aktivist protiv “restauracije prošlosti”. A onda je došla snimka iz 2004. i srušila kule od karata.
Ne brine njih pozdrav, brine ih gubitak kontrole. Jer ako se Kekin razotkrije kao dvolični oportunist, pada cijela konstrukcija njihovog “kulturnog otpora”.
Izvor:Marin Vlahović
