MACRON, ŠAMAR I TIŠINA: Kad predsjednika tuče “baka”, a mediji šute
Zamislite scenarij: svjetski poznati državni vođa pred kamerama udari svoju suprugu. Skandal bi par sekundi kasnije eksplodirao širom svijeta. CNN, BBC, ARD, France24, svi bi zgroženo dežurali pred rezidencijom, društvene mreže bi izgarale, a predsjednik bi bio razapet na križ civilizacijske osude. I to s pravom – nasilje se ne tolerira. Osim, naravno, kad se ne uklapa u unaprijed propisanu ideološku šprancu.
Jer kad francuski predsjednik Emmanuel Macron – čovjek koji simbolizira “naprednu” i “prosvijećenu” Europu – dobije šamar usred javnog nastupa, i to prema tvrdnjama nekih svjedoka, od transrodne osobe starije dobi, onda gle čuda: ništa. Muk. Tišina. Kraj vijesti.
Napad na predsjednika države? Ma ne, to je performans!
U nekoj normalnoj državi, fizički napad na predsjednika – pa čak i ako dolazi iz ruku dekadentne karikature francuske ljevice – bio bi ozbiljna stvar. Pitanje sigurnosti, dostojanstva funkcije, zaštite institucije države. No kad se sve odvija u “naprednoj” Francuskoj, gdje je ideološki kišobran dovoljno širok da pod njega stanu i biološke besmislice, i nasilje, i “umjetnički performansi”, onda se sve relativizira.
Zanimljivo, isti ti mediji koji se pozivaju na “borbu protiv nasilja nad ženama”, ovdje ne vide problem. I to ne samo zato što je žrtva muškarac, nego zato što nasilje dolazi iz tabora koji se po defaultu smatra “potlačenim” – trans, starije dobi, moguće ljevičarskih sklonosti. Idealna kombinacija za imunitet od javne osude.
Gdje su sada borci za ženska prava?
Još je ironičnije da je Macronova supruga Brigitte – poznata po svojoj dobi i neobičnoj životnoj priči – postala predmet stalnih spekulacija. Šuška se, piše se, čak i ozbiljni izvori aludiraju: možda nije baš sve kako izgleda. Pa ako već nije stvarno “žensko”, onda valjda nema ni pravih ženskih prava za štititi?
Dobrodošli u novu Europu – onu u kojoj bi biološka stvarnost mogla biti “diskriminacija”, a napad na predsjednika države – umjetnički izraz “življenog iskustva”.
Ideologija iznad prava, nasilje kao alat tolerancije
U svijetu izvrnutih vrijednosti, gdje nasilje ovisi o identitetu počinitelja, a žrtva se vrednuje prema političkoj podobnosti, nemojte se čuditi što Macron može dobiti šamar i to proći bez reakcije. Jer nije stvar u tome tko je napao – već tko je napadnut i što on simbolizira.
Macron nije dobio šamar samo kao čovjek – nego kao simbol elite koja se pokušava dodvoriti ideologijama koje ju na kraju pljusnu natrag. A mainstream mediji, umjesto da brane instituciju, prave se da se ništa nije dogodilo.
Jer znate kako to ide – ako vas šamara “baba”, “trans osoba”, “umjetnica” ili “aktivistkinja” – onda niste dobili batina. Dobrodošli u 2025.
Crodex.net
