U 78. godini života u ponedjeljak 27. svibnja preminula je Ana Ivoš iz novotravničkog sela Sebešić, žena koja je skoro 31 godinu nosila križ jednog od najokrutnijih ratnih zločina kojeg su nad njezinim malodobnim sinom Ivom počinili pripadnici muslimanske Armije R BiH.
Ana je i sama bila žrtva kao i njezina obitelji. No, ubojstvo njezina sina Ive zločin je koji „ledi krv u žilama“.
Ivo je sa svojom obitelji, majkom Anom, ocem Adolfom te bolesnim djedom ostao u novotravničkom planinskom selu Sebešić i nakon izbijanja sukoba između Armije R BiH i HVO-a. Poput mnogih vodili su se logikom ljudi koji nikom nikakvoga zla ne bi učinili. Jedino što su željeli je ostati na svome. Ivo je s nepunih 18 godina ubijen na kućnom pragu, rafalnom paljbom, s leđa. Oca Adolfa i strica Stjepana zarobili su pripadnici Odreda El Mudžahid, a za majku Anu ubojstvo sina i zarobljavanje supruga bio je tek početak agonije.
Danima je ponižavana, vezana za banderu, silovana. Vrhunac iživljavanja ogledao se u tomu da je zločinci prisilili da sama najprije skupi udove ubijenog sina, iskopa mu grobnicu i pokopa ga u lijesu kojeg je sama napravila.
Usprkos strahotmaa koje je proživjela Ana Ivoš nije odustaja od traženja pravde za svojeg okrutno ubijenog malodobnog sina Ivu. Svjedočila je o zločinu, ali krvnike nikad nije stigla ruka pravde. Majka Ana nije dočekala suđenje monstrumima čija okrutnost ostavlja bez riječi. Pokopana je u srijedu 29. svibnja na groblju u Sebešiću.
U znak sjećanja na njezinog sina Ivu kao i druge žrtve rata, njegove vršnjake iz ovog mjesta koji su ubijeni dok su s roditeljima pokušali pronaći spas iz ratnog pakla u kojem su se našli, Mladež HDZ BiH iz Novog Travnika, a pridruže im se i kolege iz drugih općina Središnje Bosne, godinama na Mali Uskrs organizira mimohod do spomenika u Sebešiću, podignutog na mjestu na kojem je ubijen malodobni Ivo Ivoš. Ove godine u mimohodu koji je održan po deveti put, zbog bolesti nije sudjelovala njegova majka Ana. Ali mnogima koji su je znali i dalje odzvanjaju njezine riječi zahvalnosti zbog čuvanja sjećanja na ubijenog sina. „Mnogo mi znači da moj Ivo nije zaboravljen, da se bar ovi mladi ljudi sjete njegovog stradanja.
Hvala im od sveg srca, a kazala sam im da nikoga ne mrze, da nikada nikomu ne nanesu bol, a pogotovo, ne daj Bože, bol kakvu sam ja doživjela. Nitko, naime, nije zaslužio smrt kao moj sin, ni patnju i bol kakvu ja zauvijek nosim u sebi“, riječi su ovih dana preminule Ane Ivoš.
Pravdu za svojega sina Ana nije dočekala. Jedina utjeha bila joj je da njezin sin Ivo i način na koji je ubijen nisu zaboravljeni. No, osim kulture sjećanja ovaj okrutni zločin i dalje vapi za pravdom, a taj vapaj ne smije utihnuti smrću Ane Ivoš. Treba biti još glasniji sve dok ne bude konkretiziran presudom krvnicima za ovaj, jedan od najokrutnijih ratnih zločina u BiH.
