Početkom rata 1991. u Hrvatskoj su se dogodila mnogobrojna ubojstva hrvatskih domoljuba i ljudi koji su imali veliki autoritet neupitnih vođa kod hrvatskog naroda kao borci za njegovu slobodu. Osim Ludviga Pavlovića, tu valja spomenuti i Miru Barešića, Ante Paradžika, Blaža Kraljevića i još neke javnosti manje poznate domoljube.
Danas nakon 30 godina mnogi se pitaju da li su ta sva ubojstva bila samo plod slučajnosti ili je i tu bila vidljiva ruka zloglasne UDBE?
Ono što je vrlo očigledno da su stare komunističke strukture, osobito iz obavještajnih komunističkih krugova bivših zemalja Jugoslavije, umnogome zadržale svoje pozicije i privilegirane položaje u političkom i ekonomskom životu tih zemalja do današnjeg dana. Plod je to infiltracije u nove države od samog početka i nedostatka lustracije. Tek sada neke stvari izlaze na vidjelo, osobito nakon presude Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj. No, očito je da se i to suđenje nastoji medijski i politički baciti u zaborav, da se ne bi neka važna pitanja iz prošlosti stavile opravdano u žižu hrvatske javnosti.
Stare umrežene strukture pažljivo čuvaju svoju vlast i utjecaj preko svojih nasljednika, medija, političkih stranaka, provedene tajkunizacije mahom iz njihovih redova i opće raširene utjecajne mreže u hrvatskom društvu.
Zbog toga nitko i ne pomišlja istražiti smrt Ludviga Pavlovića, Mire Barešića, Ante Paradžika ili Blaža Kraljevića. Kao što nije niti Stjepana Đurekovića dok nam stranci nisu donijeli pravosudnu zakonsku presudu o krivici dvojice udbaša. U Hrvatskoj to nitko ne želi jer su te moćne strukture htjele (i hoće) očuvati sve privilegije i domoći se ekonomske, političke i medijske vlasti. Prepreka u tome u Hrvatskoj su im bile dvije skupine ljudi: nepotkupljivi hrvatski domoljubi koji imaju junački status u hrvatskom narodu i povratnici iz dijaspore koji su živjeli i odrasli u pravoj demokraciji završavajući pri tome doktorate iz raznih područja, kao i dokazanu uspješnost u ekonomskim vodama zapadnog slobodnog svijeta. Ti ljudi nisu bili podobni tim zaplotnjačkim strukturama i predstavljali su im veliku smetnju i opasnost. Stoga je veliki broj njih sustavno potiskivan ili ignoriran, a oni koji su imali kultni status nepodmitljivog heroja i mučenika su ubijeni pod sumnjivim okolnostima.
I zato se opravdano postavlja pitanje: kako bi izgledala Hrvatska da se provela pravedna lustracija, da nisu ubijeni ljudi koji su u hrvatskom narodu imali status narodnih junaka u vrijeme komunističkog mraka i da su na ključne položaje u državi došli oni koji su bili istinski borci za slobodu hrvatskog naroda, kako u komunizmu tako i u Domovinskom ratu?
Je li kasno ili ima još uvijek vremena da se ostvare slobodarski ideali Ludviga Pavlovića?
Autor: narod.hr/PDN
