I upravo to gura baboljubac: otuđivanje prava da Francuzi sami odluče hoće li se / kako će se liječiti. Ali to nije sve! Onako usput, progurali su i “pravo” na pobačaj u svoj Ustav, čime su postali prva država koja je javno objavila rat protiv najmanjih.
Vodi se mrtva trka između dva zlatna dečka globalizma: Trudeaua i Macrona.
Činjenica da je prvi još uvijek živ nakon što je vlast ilegalno blokirala osobne račune sudionika prosvjeda protiv C-19 mjera mi je fascinantna. Gadarije koje je taj ljigić uspio progurati Kanađanima ne bi prošle ni u slavenskom mentalitetu bijelog roblja…
Drugi je očito shvatio da gubi status miljenika demoniziranih metuzalema iz Davosa pa je krenuo u ofenzivu.
Prvo je u studenom prošle godine progurao zakon protiv nadri-liječništva, koji bi tobože progonio ekipu koja preporuča (čudotvorne) lijekove teško oboljelim osobama. Na prvu, to zvuči vrlo plemenito. Svi mi želimo ukloniti prevarante koji zarađuju na smrtno bolesnima.
S druge strane, to je u temelju pitanje osobnog prava da se liječiš kako i čime ti želiš. Netko će na kemoterapiju, netko će koristiti ulje konoplje, netko će piti sodu bikarbonu. To pravo da prihvatimo odgovornost za vlastiti život i zdravlje te sami odaberemo način na koji ćemo se liječiti je NEOTUĐIVO.
Ako ga se otuđi, današnja borba protiv (gotovo besplatne) limunade kao sredstva protiv tumora jer je dostupno (plaćeno) zračenje, vrlo lako može postati borba protiv (gotovo besplatnog) češnjaka kao sredstva protiv simptoma gripe jer je dostupno (plaćeno) cjepivo. Stvar je tek interpretacije zakona.
I upravo to gura baboljubac: otuđivanje prava da Francuzi sami odluče hoće li se / kako će se liječiti.
Ali to nije sve! Onako usput, progurali su i “pravo” na pobačaj u svoj Ustav, čime su postali prva država koja je javno objavila rat protiv najmanjih.
Osim što se možemo šaliti na račun gerontofila koji očito osjeća gađenje i prijezir prema svemu mlađem od Bidena, ovo ima veliko indirektno značenje i za Hrvatsku. Naime, ovaj potez kojim su Francuzići i službeno pogurani na dno septičke jame društvenog morala dolazi tek dva mjeseca prije velikog napredovanja kulture smrti kod nas: dolaska nove ambasadorice SAD-a, Nathalie Rayes.
Kada sam pokušao o tome obavijestiti javnost preko jedne “kršćanske” zaklade s kojom sam surađivao, bio sam brzinski i hitno cenzuriran. Navodno zato jer sam pritom javno tražio podršku novog zagrebačkog nadbiskupa, Dražena Kutleše. A svećenstvo se, citiram: “Ne dira”. Pa ni kada tražiš podršku u borbi za spašavanje dječjih života??
Ubrzo nakon toga sam se s “kršćanskom” zakladom razišao jer mi je postalo jasno da su njima prioritet – kao i svim ljevičarskim zakladama – donacije. Ne promjene.
Pa ni promjena činjenice da će nam za dva mjeseca sletiti gospođa Rayes, Bidenova sjajna zvjezdica s vrha jedne od najgenicidnijih organizacija nakon Adolfove nacističke stranke – Planned Parenthooda.
I zauzeti jednu od najutjecajnijih političkih pozicija u ovom dijelu Europe, onu ambasadorice Sjedinjenih američkih država.
To će biti značajan udarac na kulturu života u Hrvatskoj te nastavak umrežavanja davošćanske, demonizirane kopiladi koja se polako, ali sigurno, penje na vrhove svih država Zapada i baca ih u moralni, ekonomski i društveni sunovrat.
Naš odgovor na to?
Novi val “nit’-piškit-nit’-kakit” strančica, koje ne mogu ugroziti ni anemičnog Andreja.
A kamoli njegove gazde.
