Dr. Željka Markić gostovala je u emisiji Press klub Tihomira Dujmovića na Z1. Markić je govorila o aferi Zambija i istaknula koja se sve pravna pitanja povlače na tu temu.
Osvrnula se i na događaje u Zagrebu i način na koji grad vodi Tomašević, ali i na premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića.
“Kraljević se u Zambiji predstavlja kao aktivist za ljudska prava”
Istaknula je da tema afere Zambija istaknula slabosti cijelog sustava skrbi o djeci, sudova, ali i dovela u pitanje kako funkcioniraju mediji i političke stranke u Hrvatskoj. Posebno „kada se dogodi nešto što se tiče onih koje oni žele braniti“ budući da su mediji o aferi šutjeli gotovo tri tjedna.
„Mi smo na ovom slučaju koji traje već gotovo dva mjeseca vidjeli da je jedan dio mainstream medija pokušao ignorirati tu temu, činjenicu da je osmero hrvatskih državljana privedeno radi trgovine ljudima. To je objavio Jutarnji list i onda se to opet zaustavilo.“
Dodala je da se ta teme vjerojatno svjesno gurala pod tepih jer je među optuženima transrodni vijećnik političke stranke možemo Noah Kraljević.
„Javno transseksualna osoba. Dakle, to je žena koja je napravila tranziciju. Danas je trans muškarac. Osoba koja o tome neprekidno javnosti govorila, snimala se. To je općepoznata stvar i za mene to nije isti slučaj kao da se radi o nekome tko je to potpuno držao privatno. Dakle, svi mediji koji su čuli za uhićenja su znali o kome se radi. Dapače, transvijećnik Kraljević se dolje predstavio kao aktivist za ljudska prava. Prema tome, ta tema je po svim kriterijima trebala biti svima interesantna, a nju se zatvaralo“, kazala je Markić.
Komentirala je reakciju stranke Možemo koja dugo slučaj uopće nije htjela komentirati.
„Prvi je gradonačelnik Tomašević lagao da ga ne pozna. Onda je Narod.hr pokazao da mu je Tomašević slao srca u ime svog psa i sebe osobno. Naši su novinari našli da je na Facebooku Tomašević slao izraze sućuti je Kraljeviću kad mu je uginuo“, kaže Markić.
Istaknula je da je glupo izvlačiti se i lagati ljudima.
Možemovci klečali za prava crnaca, a sad njihov vijećnik krši zakone u Kongu
Kazala je da su propuste napravili i sudovi i Ministarstvo obitelji. Dodaje da se nije držalo ni Obiteljskog zakona niti zakona o legalizaciji dokumenata.
“Da li se toga nije držalo jer, recimo, suci i činovnici nisu naviknuti na situaciju da Hrvati posvajaju djecu iz inozemstva. Dakle to nije praksa koja u Hrvatskoj dugo postoji ili koja je ukorijenjena. To je nešto novo. Idemo gledati najdobronamjernije da se ljudi nisu snašli, ali čekaj, pa moraš nam reći, nisu se snašli, žao nam je da se nisu snašli. Mi smo provjerili, nije bilo korupcije. Moraš nam dati neko logično objašnjenje zašto je sud u zlataru imao gotovo jednu trećinu predmeta. Kaže se jer je mali sud? Pa imamo više malih sudova?“, ističe.
Markić ističe da je cijelo to zataškavanje slučaja medijska i PR strategija ureda Možemo.
„To je takozvana kontrola štete. Oni su sjeli pa su napravili plan. Jedan dio plana je da svim Hrvatima poruče da mi da mi u stvari ne volimo djecu, da ne suosjećamo s djecom u Africi koja umiru od gladi, žive užasno nesigurnim uvjetima, a oni suosjećaju. Mi ne poštujemo Afriku. Sjetimo se da je cijela ta ekipa prije dvije godine klečala na Trgu žrtava fašizma uz natpise Black lives matter.
Oni su klečali prateći trendove u Americi, a onda imamo situaciju gdje njihov transvijećnik krši zakone u Kongu. Obiteljski zakoni u Kongu kažu da moraš biti u braku 5 godina da, ako si homoseksualac, transseksualac i tako dalje ne možeš posvojiti dijete. Kažu isto tako da samac može posvojiti dijete suprotnog spola isključivo u uvjetima gdje dobiva predsjednikovo odobrenje. Kongoanski zakon kaže i da ne može samo jedan roditelj dati pristanak. Pristanak mora dati, recimo u slučaju smrti oca, majka za posvajanje djeteta i mora dati član obitelji oca“, naglašava Markić.
Plenković šuti o aferi
Dodaje i da je Kraljević izigrao i hrvatske zakone sklopivši crkveni brak u evangeličkoj crkvi koji se onda priznao i kod matičara.
Još nešto što zabrinjava je i činjenica da premijer Andrej Plenković o ovom slučaju vješto šuti. Očito je ovo za njega netema, dok je i za manje intrigantne slučajeve nalagao istragu, dodao je Dujmović. Uz to problem je što nitko u Hrvatskoj ne zna točan broj posvojene djece u Hrvatskoj iz Konga.
Markić je dodala da bi ovo trebao biti problem najviših razina jer je Hrvatska izdala putovnice za djecu s kojim su trebali izaći iz Zambije.
„Ako se radilo o švercu djece, ako se radilo o trgovini djeca, onda je prvi dokument s kojim se to radilo bio hrvatski. Prema tome, to je stvar koja bi trebala biti na najvišoj razini interese i ja se toplo nadam da je ovo povjerenstvo koje je ministar Božinović pokrenuo odmah nakon što je postalo jasno da su sva djeca imala putovnice Republike Hrvatske i SOA da surađuju s Interpolom i da obavljaju istragu oko toga“, kazala je.
Stalno se pokušava manipulirati osjećajima
Istaknula je da postoji sve više priča o posvojenoj djeci koja nisu bila siročad nego su uzeta svojim majkama, dobrovoljno ili protiv njihove volje, te da je to još jedna stvar kojom se treba pozabaviti. Jer se u javnosti stalno predstavlja da su ti ljudi otišli spasiti malu siromašnu siročad.
Dujmović je dodao da se stalno tih osam optuženih u javnosti pokušava predstaviti kao „dobronamjerne“ i „plemenite“.
„To manipuliranje osjećajima je ispod svakog nivoa. Razgovorom o ovoj temi treba naglasiti da je bitno poštivanje zakona, da ga svi poštuju, da je bitan proces nadzora. Da je strašna ideja da je netko posvojio djecu koja su odvojena od njegove obitelji, njegovih roditelja. Sad ovi koji su klečali za Black lives matter tumače da se mogu kršiti zakon i da imaju pravo kršiti zakone druge države, da imaju pravo raditi što oni misle da je dobro za njihovu djecu. Ti ljudi dolje jesu siromašniji od nas, no to su ljudska bića s dostojanstvom koja mi je poštujemo“, kazala je Markić.
Markić dodaje i da je potvrđeno da dva od četiri para uopće nisu bila u registru posvojitelja. Ističe da su sudovi bili dužni provjeriti proces posvajanja i zatražiti legalizaciju dokumenata.
„Svi dokumenti koje Kongo izdao trebali su biti ovjereni u najbližem nadležnom veleposlanstvu Republike Hrvatske. Zašto? Zato što se računa da, ako je to ne znam Hrvatsko veleposlanstvo u Parizu ili Južnoafričkoj republici, jedno od njih treba pratiti situaciju u Kongu i da će oni znati provjeriti jesu li ti dokumenti valjani ili nisu. A dokumenti koji su išli iz Hrvatske za Kongo trebali su biti ovjereni u kongoanskom veleposlanstvu u Beogradu ili Beču. Zašto? Zato da Kongo kaže ‘ali zašto to nama šaljete, mi ne dajemo djecu na posvajanje’“, objašnjava Markić.
Svrha međunarodnih ugovora
Dodala je da se upravo zbog ovakvih stvari i sklapaju međunarodne konvencije o posvojenju da se može dokazati podrijetlo djeteta.
„Posvajamo od tamo uzimamo iz gorega u bolje. Ne u smislu novaca, već u smislu onoga u čemu to dijete odrasta. Ja sam dolazeći u Afriku radi Marijinih obroka vidjela jako siromašne i sretne djece o kojima se brinu njihovi mama i tata i braća i sestre i zajednica jako dobro. Dakle, to dijete sigurno nije ono koje mi želimo posvojiti, nego dijete koje leži na cesti, gladno i bolesno. Ali mi i u Hrvatskoj ima bolesne djece. Imamo više od 2 100 djece koja su posvojiva u Hrvatskoj, ali ih se ne posvaja iz različitih razloga“, kazala je Markić.
Tomašević i kaos u Zagrebu
Markić se osvrnula i na događaje u Čistoći i na reakcije gradonačelnika Tomaševića kojeg mediji, očito, sve vrijeme štite i „štede“.
„Mi imamo situaciju da netko odluči na temelju videa dati otkaze. Radnici Čistoće su na kraju objasnili što se točno dogodilo i zašto je došlo do toga. Gospodin Tomašević ni s kim od njih nije razgovarao“, ističe Markić.
Tomaševićev se rad problematizira u nizu postupaka, a sve je počelo s mjerom i pokušajem ukidanja mjere roditelj odgojitelj.
„To je oko 5000 obitelji u gradu Zagrebu koji se brinu o više od 20,000 djece. Oko 6000 su djeca vrtićke dobi. Dakle, radi se o pitanju prava tih ljudi kojima je grad Zagreb u nekom trenutku poslao na kućnu adresu pitanje’ želite li postati roditelji odgojitelj?’ Onda dođe novi gradonačelnik koji bi to ukidao ne dajući nikakve odgovarajuće mjere kompenzacijske koje bi tim obiteljima pomogle. Ako ne iz pravednosti, barem iz sućuti.
Nakon toga podnesena je kaznena prijava za dogradonačelnicu gospođu Dolenec. Kao dokaz je objavljeno u medijima da je ona raspolagala informacijom o tome kakva će biti ta presuda koja je išla u korist roditelja odgojitelja protiv grada Zagreba. Dakle, protuzakonito je dobiti unaprijed presudu koja još nije javno objavljena. Ja se nadam da se to istražuje kako je do toga došlo“, kaže Markić.
Dodala je i da iste te osobe koje su bile za ukidanje mjere, posebno Sandra Benčić, sada „plaču“ nad afričkom djecom.
Tko je AP i zašto je to bitno?
Markić se osvrnula i na aktualnu aferu o tome tko je AP u porukama Josipe Rimac i Gabrijele Žalac.
„Zamislite da su dva moja najbliža udruge U ime obitelji, ili dva člana upravnog odbora, komunicirala i da su rekli ‘moram razgovarati sa ŽM’. Jasno se to odnosi na mene. Dakle, preostalo bi naravno teoretske šanse da to odnosi na nekog drugoga, ali. No, zašto bi to bilo sporno premijeru? Zašto nam nije rekao: ‘pa da, to sam najvjerojatnije ja, ali kao što vidite, s obzirom na to gdje se gospođa nalaze, ja očito nisam udovoljio ničijim željama’“, naglašava Markić.
Dodala je da je premijer ipak išao odgovarati i izbjegavati temu na bahati način.
„Pitanje je tko određuje teme u Hrvatskoj. Umjesto da državne službe i političari prate ono što nas zanima, ako nas zanima Zambija pa daj nam reci molim te, protumači nam njihov obiteljski zakon, zatraži službeno odgovor ako nas zanima“, ističe Markić.
Dotaknula se i predsjednika države Zorana Milanovića i njegovih istupa u medijima.
„Ne znam je Milanovićeva uloga bila odvratiti pozornost od Možemo s kojim je on itekako blizak. Je li njegova uloga da malo makne ovaj pritisak s Možemo koji je vezan i za upravljanje gradom i za ovu aferu Zambija i za zapošljavanja. Vidjet ćemo je li on sad malo taj pritisak maknuo? Ja svakom dopuštam da može shvatiti da je bio u krivu i svi to nadam se i radimo, ali činjenica je da smo mi vidjeli Zorana Milanovića četiri godine kako je upravljao Hrvatskom, a upravljao je jezivo“, zaključila je Markić.
Izvor: narod.hr
